Pravo kao moralna ideja
| Pravo kao moralna ideja | |
|---|---|
| Autor | Nigel Simmonds |
| Originalni naziv | Law as a Moral Idea |
| Datum izdanja | 2007. |
1. Jurisprudencija i priroda prava
uredi- ""H.L.A. Hartov temeljni doprinos pravnoj teoriji najbolje se razumije kao ukazivanje na neprikladnost [...] redukcionističkih teorija prava, istovremeno pokazujući da idealističko objašnjenje prirode prava ne mora biti jedina alternativa. Tretirajući tvrdnje prava kao prediktivne ili opisne iskaze (koji se tiču vjerovatnoće kažnjavanja, vjerovatne reakcije sudova, ili činjenice da su neke odluke izdate) redukcionističke teorije nemaju mogućnost da objasne smisao koje takve pravne tvrdnje imaju u pravnom diskursu. Iskaz čija je posljedica da stranka ima pravnu dužnost, na primjer, može se prizvati kao razlog za određivanje sankcije protiv nje, radije nego predviđanje da će se takva sankcija vjerovatno izreći. "Okvir pravnog mišljenja" kojeg je Hart preuzeo da objasni je normativan u karakteru: to jeste, on se tiče postojanja i sadržaja preskripcija koje teže da upravljaju i reguliraju ponašanje. Da bi se razumila takva normativna forma diskursa, moramo je locirati unutar "interne tačke gledišta" učesnika (naročito zvaničnika), koji smatraju zakone kao standarde koje treba poštovati. Sugerišući da se primarni smisao pravnih tvrdnji treba locirati unutar "interne tačke gledišta", međutim, Hart ne sugeriše da su tvrdnje prava suštinski moralne u karakteru. Jer, za vjerovanje da se zakoni "trebaju" poštovati, učesnici koji prihvate internu tačku gledišta ne moraju smatrati pravo kao moralno obavezujuće: "trebanje" ne mora biti moralno "trebanje", već se može temeljiti na razboritom samo-interesu (na primjer). Na ovaj način, Hart se nada da je pokazao da normativni aspekt prava koji upravlja djelovanjem (s njim povezani rječnik prava i dužnosti) ne može biti analiziran reduktivno kao čisto opisni u karakteru, ali da nas to ne treba natjerati na idealizirano objašnjenje prirode prava kao nužno moralne."
- "Razumijevanje prirode prava je teško postići jer, naizgled, čini se da pravo posjeduje karakteristike koje se ne mogu kombinirati unutar jednog entiteta: pravo je ustanovljena društvena institucija, ali također i upravljajući ideal za takve institucije; aparat organizovane sile, ali također i suprotnost sili; proizvod autoriteta, ali također izvor za bilo kakav takav autoritet."
- "Filozofsko traganje za prirodom pravde ne može početi stavljanjem ustranu svih naših konvencionalnih vjerovanja o pravdi. Čak i ako neka vrsta bjega iz pećine konvencionalnih razumijevanja može biti razumljiv cilj, temelj bijega mora početi u razmišljanju o vjerovanjima koja oblikuju naše živote unutar pećine. Rezultirajuća filozofija može biti kritična prema ovom ili onom vjerovanju, ali sveopće prosvjetljenje do kojeg se došlo mora biti shvatanje uslovne prirode konvencionalnih razumijevanja, radije nego sveukupno odbacivanje takvih razumijevanja kao krajnje pogrešnih [...] Filozof koji teži nekoj arhimedskoj tački izvan historije uočiti će da više nema gdje da stoji."