Otvori glavni meni
Pravo kao činjenica
Autor
Karl Olivecrona
filozofski spis
Originalni naziv
Law as Fact
Datum izdavanja
1939. / 1971.



  • "Svako ko tvrdi da postoji nešto više u pravu, nešto drugog reda stvar od "tek" činjenica, mora na sebe preuzeti i teret dokazivanja."


  • "Vjerovanje u objektivno trebanje uključuje ideju da rečenice stvarno otjelovljavaju odnose koje izražavaju [...] To je velika greška. Mi smo zavedeni našim sopstvenim osjećajima obavezanosti pravnom u vjerovanje u te metafizičke odnose."


  • "Ova subjektivna prava, dužnosti, i pravni kvaliteti navodno se stvaraju, modificiraju, mijenjaju i gase kroz operativne činjenice zahvaljujući pravu. Oni stvaraju supersenzibilni svijet: u senzibilnom, prirodnom svijetu, ne postoje subjektivna prava i dužnosti, ili pravni kvaliteti."


  • "Činjenice koje će biti tretirane ovdje su svakom očite. Ono što želim učiniti jeste prvenstveno tretirati činjenice kao činjenice. Moj cilj jeste reduciranje naše slike prava da bi se uskladilo sa postojećom objektivnom stvarnošću, radnije nego unošenje novih materijala o pravu. Od najveće je važnosti da se najelementarnije i najbolje znane činjenice o pravu stave u njihov ispravan kontekst bez dopuštanja da se nanovo potkradu metafizičke koncepcije."


  • "Apsolutna obavezujuća snaga prava izbjegava svaki pokuašj da mu se nađe mjesto u društvenom kontekstu [...] Ovo znači u kranjem slučaju da pravo ne pripada svijetu vremena i prostora. Ono mora imati svoje sopstveno područje, izvan stvarnog svijeta [...] Postoji samo jedan veoma jednostavan razlog zašto je pravo izvan prirodnog svijeta nepojmljivo. Pravo se nužno mora staviti u neku vezu sa fenomenima u ovom svijetu. Ali ništa se ne može staviti u vezu sa fenomenima u svijetu vremena i prostora bez da samo pripada vremenu i prostoru. Prema tome, sva priča o pravu, koje na neki misteriozan način stoji izvan činjenica života, jeste proturječno. Nema nikakvog smisla."


  • "Jedini osnov za nebulozne riječi o nadnaravnom odnosu "trebanja" jeste verbalni izražaj u vezi sa određenim osjećanjima. Riječ "treba" i slične su imperativni izražaji koji se koriste da bi imponirali određeno ponašanje na ljude. Krajnja je budalaštinja reći da oni označavju stvarnost. Njihova jedina funkcija jeste da utječu na umove ljudi, upravljajući ih da čine nešto ili da se suzdrže od nečega drugog - ne da komuniciraju znanje o stanju stvari."


  • "[Pravo zemlje] sastoji se od ogromne mase ideja koje se tiču ljudskog ponašanja, sakupljenih kroz stoljeća kroz doprinose nebrojenih saradnika. Njihovi začetnici su izrazili ove ideje u imperativnoj formi, naročito kroz formalno zakonodavstvo, i one su sačuvane u istoj formi u knjigama prava. Ideje se nanovo oživljavaju u umovima ljudi, zajedno sa imperativnim izražajem: "Ova vrsta ponašanja bit će poduzeta" ili nešto slično."


  • "[P]oštovanje prava može nadživjeti uzroke koji su ga, izvorno, stvorili. Drugi uzroci ulaze na scenu i održavaju poštovanje. Kada je pravo postalo dio strukture zajednice, mnogi interesi nastaju oko njega. Ne može se, stoga, staviti po strani bez uzrokovanja značajnog poremećaja."


  • "Dok je uobičajeno zakonodavstvo učinjeno efektivnim kroz općenito poštovanje ustava, što djeluje kao stalni izvor moći, revolucionarni ustav je nametnut ljudima na druge načine. Mora postojati privremeni skup snage dovoljno jak da utjeće na promjenu ponašanja građana koji je impliciran u prihvatanju novog ustava ako obavezujućeg. Za uobičajene stvaraoce prava ne zahtijeva se nikakav naričiti napor u činjenju njihovih zakona učinkovitim, jer na svom raspolaganju imaju gotovu mašineriju. Revolucionari moraju sami stvoriti mašineriju, t.j. usmjeriti umove ljudi u nove kanale kroz koje psihološki pritisak može utjecati na njih. [To se čini silom i propagandom]."


  • "Nemoguće je na racionalan način objasniti kako činjenice u stvarnom svijetu mogu proizvoditi posljedice u skroz drugačijem "svijetu Trebanja". U jednom trenutku Kelsen je otvoreno izjavio da je ovo uistinu "Velika misterija". To je iskreno postavljanje stvari. To jeste misterija i to će ostati misterija zauvijek."


  • "Čak i tamo gdje pronalazimo funkcionirajuće ustave, na primjer u grčkim državama ili u Rimu, njihov izvor nije poznat i to vjerovatno nama nikada neće biti znano. Samo je moguće istraživati činjenice kako se one čine iz izvora i izvlačiti zaključke odatle [...] [U] antička vremena religija i pravo nisu bili razdvajani u različite oblasti. Oni su činili jedinstvo. Ako su se društvena pravila razvila u vezi s religijskim ritualima i vjerovanjima, možemo razumjeti kako su mogli zadobiti trajno poštovanje." (iz. 1971.)