Činjenica

---

Citati

• Bernard Jackson
  • "[P]ostoji različita koncepcija odnosa između činjenica koje su se dogodile u društvenom svijetu i dokaza takvih činjenica u sudu prava. Laik je puno više zainteresovan za ontološke, radije nego kognitivne tvrdnje, i pretpostavlja da je drugo funkcija prvog: ili je okrivljeni to učinio, ili nije; presuda "nije kriv" uobičajeno se uzima da znači da to nije učinio, i stoga se razumije kao dokaz nevinosti. Ovo pretpostavlja (ne nerazumno, iz tačke gledišta laika) da pravni sistem teži i da ima sposobnost da dokaže istinske činjenice (činjenice u stvarnom svijetu) u gotovo istom smislu u kojem biolog može pobrojati noge na stonozi. Pravnici vide stvari drugačije. Ne iznenađuje da iz tačke gledišta njihovog profesionalnog interesa, oni su više zainteresovani u kognitivne, radije nego ontološke strukture, i pretpostavljaju da je drugo funkcija prvog: istina koja se može dokazati u krivičnom slučaju je funkcija kriterija dokaza koji se koriste unutar krivičnog slučaja - u engleskom krivičnom pravu, dokaz "van razumne sumnje". Ako su ti kriteriji različiti od laičkih kriterija istine (kao što, zaista, i jesu, jer društveni sudovi krivice i nevinosti nisu zavisini od dokaza van razumne sumnje), onda slijedi da "nije kriv" u pravnom smislu ne znači nužno "nije kriv" u laičkom ili narodnom (ili čak faktičkom) smislu." (Truth or Proof?: The Criminal Verdict)

• John Searle
  • "Najjednostavniji test za provjeru da li je fenomen ili činjenica istinski institucionalna jeste da se upitamo: ‘Da li njeno postojanje implicira deontička ovlaštenja, ovlaštenja poput prava, dužnosti, obligacija, zahtjeva, i autorizacija?’ Postoje (nekodificirana) prava i dužnosti prijateljstva i večera, isto kao što postoje (kodificirana) prava i dužnosti građanstva i zaposljenja. Postoje deontologije bez institucionalnih činjenica (ja sam, na primjer, pod moralnom dužnošću da pomognem ljudima koji su u hitnoj potrebi i kojima mogu pomoći), ali ne postoje institucionalne činjenice bez nekog oblika deontologije." (Stvaranje društvenog svijeta)
  • "Institucija i institucionalne činjenice unutar institucije zahtijevaju kontinuirano priznanje ili prihvatanje jer postoje samo onoliko dugo koliko su tako priznate ili prihvaćene. Jedan znak priznanja ili prihvatanja je kontinuirano korištenje institucije ili institucionalnih činjenica, i ovo zahtijeva korištenje odgovarajućeg vokabulara. Prihvatanje ne mora imati oblik izričitog govornog čina i može se kretati od entuzijastičnog odobrenja do zlovoljne saglasnosti. To je razlog zbog čega često koristim izraz ‘priznavanje ili pristanak’ da označim činjenicu da ne mislim implicirati odobrenje specificiranjem odnosa kojeg institucije ili institucionačne činjenice zahtijevaju za svoje kontinuirano postojanje. Priznanje u obliku govornih činova funkcioniraju kao Deklaracije, čak i kada govorni činovi nisu u obliku Deklaracija. Kontinuiranim korištenjem riječnika statusnih funkcija mi osnažujemo statusne funkcije. Za razliku od košulja i cipela, institucije se ne troše sa kontinuiranim korištenjem. Za razliku od toga, kontinuirano korištenje institucija poput braka, privatnog vlasništva, i novca ojačavaju institucije, ali ‘korištenje’ zahtijeva govor, i taj govor funkcioniše da održi i ojača kako instituciju, tako i institucionalne činjenice unutar institucije." (Ibid.)
  • "Performativno stvaranje lingvističkih institucionalnih činjenica je dosta različito od performativnog stvaranja nelingvističkih institucionalnih činjenica. Zašto? Treba primijetiti da u slučaju prekida zasjedanja, proglašenja rata ili razvođenja, treba nam nešto pored značenja rečenice. Pored konvencija koje stvaraju značenje, treba nam konvencija ili pravilo takvo da se izričaj te rečenice od odgovarajuće osobe ubraja kao prekid zasjedanja, objavljivanje rata, ili razvođenje. Mora postojati neka vanjska konvencija, neka vanlingvistička konvencija pored konvencija samog jezika. Da ukratko istaknemo ovu misao - da bi obećali ili zahtijevali, sve što vam treba jeste da ste sposobni govornik jezika, koristeći jezik u skladu sa konvencijama. Ali da bi proglasili rat, prekinuli zasjedanje, ili se razveli, treba vam nešto više od toga: treba vam posebna pozicija gdje vam vanlingvistička konvencija daje ovlaštenje da stvorite odgovarajuću institucionalnu činjenicu. Samo to posebno ovlaštenje mora biti stvoreno jezikom. Stoga očigledna paralela između nelingvističkih performativa za rat, prekid zasjedanja, i razvod i lingvističkih performativa za obećavanje i zahtijevanje, jeste iluzorna. Nelingvistički slučajevi zahtijevaju Statusno-funkcionalne Deklaracije da bi mogle vršiti svoju funkciju. Ali lingvističkim slučajevima to nije potrebno. Sve što je lingvističkim slučajevima potrebno jeste značenje. Značenja performativnih rečenica su sama dovoljna da omoguće sposobnim govornicima da izvrše govorni čin sa tim rečenicama. U stvaranju nelingvističkih institucionalnih činjenica vršenjem Statusno-funkcionalnih Deklaracija, stvaranje institucionalnih činjenica ide van značenja rečenice usko tumačene. U tim slučajevima, koristimo semantiku jezika da stvorimo ovlaštenje koje ide van semnatike." (Ibid.)
  • "Prihvatanje institucionalne činjenice, ili zaista čitavog sistema statusnih funkcija, može biti temeljeno na pogrešnim vjerovanjima. Iz tačke gledišta institucionalne analize, nije važno da li su vjerovanja istinita ili lažna. Samo je važno da li ljudi zaista kolektivno priznaju ili prihvataju sistem statusnih funkcija. U ekstremnim slučajevima institucionalna činjenica može funkcionisati samo jer se ne vjeruje da je institucionalna činjenica. U takvim slučajevima postoji kolektivno priznanje deontičkih ovlaštenja, ali ona su prihvaćena samo zbog nekog drugog vjerovanja." (Ibid.)
  • "[S]ve nelingvističke institucionalne činjenice su stvorene i održavaju se u svom postojanju govornim činovima koji imaju isti logički oblik kao Deklaracije. / Našao sam tri načina na koji ovaj opći princip može biti proveden. Na prvi način, tek stvaramo statusne funkcije na ad hoc osnovama. Pleme, na primjer, čini nekoga svojim vođom jednostavno ga tretirajući kao svog vođu. Drugi oblik provođenja jeste imati stojeću Deklaraciju, konstitutivno pravilo, i ovo je vjerovatno najčešći oblik za napredne složene civilizacije. Treći način je zaista poseban slučaj drugog, i to kada imamo konstitutivno pravilo koje ne zahtijeva bilo kakvu istinsku osobu ili predmet nad kojim pravilo operira, već jednostavno stvara entitet Deklaracijom. Konstitutivna pravila te treće vrste su tipično Deklaracije koje ovlašćuju druge Deklaracije da stvore institucionalne činjenice." (Ibid.)

• Ludwig Wittgenstein
  • "1.Svijet je sve što je slučaj.

1.1 Svijet je cjelokupnost činjenica, ne stvari.

1.11 Svijet je određen činjenicama i time što su to sve činjenice.

1.12 Jer, cjelokupnost činjenica određuje šta je slučaj i, također, šta sve nije slučaj.

1.13 Činjenice u logičkom prostoru jesu svijet.

1.2 Svijet se raspada na činjenice." (Tractatus Logico-Philosophicus)

• Mark Twain
  • "Moraš dobro poznavati činjenice prije nego ih hoćeš izvrnuti naopačke."

• Markus Gabriel
  • "Svijet bez činjenica ne postoji. Čak ni ništavilo ne može vladati bez da postoji činjenica da ništa ne postoji. Kada nema ništa za ručak, to je činjenica i, s obzirom na okolnosti, dosta neugodna. Ništavnost ne postoji. Uvijek postoji nešto što je slučaj, uvijek je nešto istina o nečemu. Ništa i niko ne može umaći činjenicama. Nije bitno koliko je svemoguć Bog, čak ni Bog ne može pobjeći činjenicama, jer naposljetku bila bi činjenica da on/ona/ono jeste Bog, a ne ništa." (Zašto svijet ne postoji)

• Willem Adolph Visser 't Hooft
  • "Ljudi nisu mogli naći mjesta u svojoj svijesti za takav nezamisliv užas; nisu imali mašte, kao ni hrabrosti da se suoče s njim. Moguće je živjeti u sumraku između znati i ne znati. Moguće je odbijati potpuno suočenje s činjenicama kada se čovjek osjeća nesposobnim da se suoči sa implikacijama tih činjenica."