Verzija na dan 18 juli 2021 u 09:44 uredi 2a02:27b0:4c03:d3b0:adeb:5873:105a:36e1 (razgovor) No edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 9 august 2021 u 06:25 uredi poništi 5.43.81.160 (razgovor) No edit summary Novija izmjena →
Red 5: "Bošnjaštvo je, za nas, i naša stvarna i jedina nacionalna identifikacija. Neki nam bošnjaštvo odriču, neki ga pobijaju... Ono je pak staro kao Bosna, snažno kao zemlja i ostalo je u dušama velikog broja njenih sinova." ("Proglas o bošnjaštvu", 1963.) "Dakle, nije to rat za slobodu ugroženih [[Srbi\|Srba]] i [[Hrvati\|Hrvata]], već se ratuje za Bosnu, koja se može dobiti jedino istrebljenjem i uništenjem Bošnjaka." "Ја sam odgojen kao Bošnjak. Sjećam se kad sam jednom prilikom rekao "Bosanac", otac mi је objasnio da је bosanac, bosanski poni, а čovjek је Bošnjak." ("Bošnjak Adil Zulfikarpašić" - Zürich : Bošnjački institut; Globus, 1994, Milovan Đilas i Nadedža Gaće, (citirano sa str. 201. potvrđuje navod), {{ISBN \|3-905211-00-9}}) "Jedan narod koji je posjedovao osamdeset posto zemlje, koji je imao veliko bogatstvo, najedanput je zakonima o agrarnoj reformi pretvoren, može se reći, u prosjaka." Red 15: :Bi li ostali živi :Bi li njihovi :Sada suze lili (odlomak iz knjige "Hava majka Prijedorčanka", 2014, {{ISBN \|978-1512181500}}) *"Nakon razgovora s Majkom Havom, našom bošnjačkom i bosanskom heroinom, niko, ama baš niko ne može ostati ravnodušan. Ubijeđen sam da bilo koji čestiti insan da se susretne sa tom Majkom napisat će barem jednu rečenicu u svoj defter: "Danas sam se susreo s majkom Havom", ili će uz fotografiju ovjekovječiti njeno ime." (intervju za Bosnjaci.net, 19. 07. 2014, [http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=52916]) Red 38: "Ime Bošnjak vratilo se Bošnjacima, kao da im se vratilo odlutalo čeljade iz kuće, kao da im se vratilo pamćenje o sebi." (Slovo, maj 1994.) "Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, Bosanski Musliman, [[musliman]]. To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom." (Bošnjački sabor, Sarajevo 27. septembra 1993.) *"Nije ondašnji Bošnjak mogao osjetiti u katoliku [[Hrvati\|Hrvatu]] sunarodnika, jer su ih dijelile vjera i [[država]]. Nije čudo što se ondašnji Bošnjak musliman nije znao izraziti o svojoj [[narodnost]]i, kad on nije znao razlikovati ni vjeru od narodnosti, pa su mu bili istovetni pojmovi musliman i [[Turci\|Turčin]].” (''Biserje'', 1990., str. 251.)<ref>Alija Isaković, ''Biserje : antologija muslimanske književnosti'', 2., dopunjeno izd., »Otokar Keršovani«, Opatija, 1990., str. 251., 256. (citirano sa str. 251.; str. 256. potvrđuje navod). {{ISBN \|86-385-0025-4}}.</ref> [[Alija Izetbegović]] Red 70: [[Benedikt Kuripešić]] "O njegovim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskim slovima, sa ovim mislima (riječima): “Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjernom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, jer hoću i u zemlji da sam ti vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina”." ("Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju : 1530 / Benedikt Kuripešić ; - Beograd : Čigoja štampa, 2001 (Beograd: Čigoja štampa). - 61 str.; 21 cm. - (Biblioteka Reprint izdanja; 6)", {{ISBN \|86-7558-004-5}}) "Ovdje su tri naroda. Prvo su stari Bošnjaci-katolici, kojima su Turci ostavili vjeru. Drugo su Srbi (Surffen) koje zovu vlasi, a mi ih zovemo ciganima ili Martolozima, jer se stalno sele i imaju nemiran život. Treći narod su gradski Muslimani. Oni su pak većinom iz starina katolički Bošnjaci, koji su prešli na Islam. Ima i nešto Vlaha među njima. Ne vole sela. Izbjegavaju sela, i drže se grada. Među njima ima i dosta pravih Turaka." (Zapis o Bosni, 1531.) Red 101: [[Dželal Ibraković]] *"Bosanski jezik se po svom nazivu upravo - bosanski, kao jezik Bošnjaka (svih autohtonih stanovnika Bosne), pominje u više historijskih izvora od kojih se mnogi danas prešućuju i sa hrvatske i sa srpske strane u želji da se i dalje negira postojanje Bosne i Bošnjaka". ("Bosna, islam - Bošnjaci (etnološko - povijesne skice)", Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008., str.102, {{ISBN \|978-9958-598-13-5}}) [[Dževad Jahić]] Red 126: [[Enver Imamović]] "Ljiljan je bio toliko omiljen u srednjovjekovnoj Bosni da su onovremeni Bošnjani sebe poistovjećivali s tim cvijetom. Iako su sjećanja i ljubav Bošnjaka prema ljiljanu vremenom bili potisnuti zbog historijskih okolnosti, nisu nikada sasvim izišli iz njihove podsvijesti." (Dnevni Avaz, 09.05.2015. [http://www.avaz.ba/clanak/176954/ljiljan-i-pravno-i-historijski-ima-status-simbola-drzave?url=clanak/176954/ljiljan-i-pravno-i-historijski-ima-status-simbola-drzave]) "Nema nikakve sumnje da je u srednjem vijeku u Bosni živio jedan jedinstven narod zvan Bošnjani." ("Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine", Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 15, {{ISBN \|9958-9732-0-0}}) "Popis je potreba da se ustanovi ustavna potreba naroda. To je veliki događaj na koji treba da Bošnjaci izađu jer je to u njihovom interesu. Popisom Bošnjaci koriste svoja zagarantovana prava. Pozivam sve Bošnjake da učestuvuju u ovom važnom događaju kao što je popis i da se izjasne kao Bošnjaci. Dužnost je da zbog vlastitog interesa budemo ono što jesmo." (kampanja Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) pred Popis stanovništva 2021. u Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj, Kosovu i Crnoj Gori, [https://stav.ba/vijest/bosnjacki-intelektualci-pozivaju-budite-ponosni-bosnjaci-i-jacajte-svijest-o-bosanskom-jeziku/3080]) Red 199: [[Hamdija Šarkinović]] *"Svi navedeni "pretendenti" (op.a. Srbi i Hrvati) zaboravili su da su Bošnjaci autohton narod na prostorima gdje oduvijek postoje sa svojom etnogenezom, sviješću o pripadnosti, sa svojim pismom, kulturom, umjetnošću. običajima i dr." ["Bošnjaci od Načertanija do memoranduma", Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka, Podgorica, 1997. godine, str. 5, {{ISBN \|9940941609}}, {{ISBN\|9789940941604}}) [[Hans Fritz]] *"Od svih drugova moje generacije najviše sam se družio sa Bošnjakom Poljakovićem (...) Poljaković i ja bili smo poput braće. Bio mi je učitelj u svom maternjem jeziku i neumorno mi je pokazivao njene ljepote. Njemu imam zahvaliti što znam dosta bosanskih narodnih pjesama, čija su me krhkost i srčanost obuzimale. U vrijeme odmora sjedili smo veoma često i skupa pjevali: on Bošnjak i ja Nijemac. Treći u našoj klapi bio je jedan Mađar koji je uskoro bio dodjeljen ratnoj četi Dalmatinaca. Iako različitih nacija, dolazeći iz različitih podneblja i drugačijeg odgoja, ipak smo bili odani prijatelji i u dobru i u zlu. Vezala nas je ljubav prema našoj divnoj regimenti, vojnički ponos i čuveno bošnjačko drugarstvo." ("Bosniak / Bošnjak 1931", sa njemačkog na bosanski preveo Dr. Zijad Šehić, Sarajevo, 2007., izdavač: Dobra knjiga, {{ISBN \|978-9958-688-11-9}}) [[Hazim Akmadžić]] Red 227: [[Husnija Kamberović]] "Bošnjaci su jedini narod koji ima potrebu da dokazuje nacionalni identitet i svoje nacionalno ime Bošnjak. To je naša sudbina tokom čitavog dvadesetog stoljeća, ali i sada se ta praksa nastavlja. Zašto je to tako? Odgovornost ne treba prebacivati na druge jer je ona ustvari na pojedinim našim intelektualcima i političarima koji su lutali tokom historije u pogledu svog nacionalnog identiteta. Odgovornost je na našoj političkoj eliti koja je kroz historiju zbog svojih sitnih ličnih interesa sklapala određene političke kompromise koji su zbunjivali bošnjački narod. Danas su Bošnjaci, bez obzira na to da li žive u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Kosovu, pripadnici iste nacionalne zajednice. Imamo istu kulturu, tradiciju i sudbinu. Posve smo ravnopravni s drugim nacijama na Balkanu. Prošli smo integracijske procese tokom devetnaestog i dvadesetog stoljeća kao druge nacije. Na popisima 2021. godine ne trebamo biti sumnjičavi i ne trebamo imati rezervu prema historijskom nacionalnom imenu Bošnjak. Iskazivanjem našeg nacionalnog imena Bošnjak ne dovodimo u pitanje našu odanost prema zemljama u kojima živimo. Prošli smo proces evropeizacije, potvrđujemo evropsku orijentaciju. Bošnjaci kao sekularna nacija se ne odriču niti jednog dijela svoga identiteta, pa ni vjerskog. Ne dopustimo da razočaranost u neku političku opciju ili intelektualca dovodi u pitanje nacionalno ime Bošnjak. To je trajna odrednica nacionalnog identiteta." (kampanja Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) pred Popis stanovništva 2021. u Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj, Kosovu i Crnoj Gori, [https://stav.ba/vijest/bosnjacki-intelektualci-pozivaju-budite-ponosni-bosnjaci-i-jacajte-svijest-o-bosanskom-jeziku/3080]) "U uskoj vezi sa ovom akcijom Šerifa Arnautovića jeste i jedna aktivnost sandžačkih Bošnjaka koji su sredinom avgusta 1917. sa konferencije u Sjenici uputili zahtjev austro-ugarskim vlastima u kojem su tražili da se Sandžak pripoji Bosni “pošto i historijom i jezikom pripadamo istoj a ne Crnoj Gori, te u krajnjem slučaju ako to ne bi uslijedilo, onda je zamoljeno za autonomiju Sandžaka" ("Hod po trnju - Iz bosanskohercegovačke historije 20. stoljeća", Institut za historiju, Sarajevo, 2011, str. 12 i 13, {{ISBN \|978-9958-649-07-3}}) [[Ibrahim Osmanbašić]] Red 345: [[Milan Kršić]] "Radi Turkeša" (misleći na Bošnjake). "Ja ne mogu u Bosni gledati minareta, oni moraju nestati". Banovine su stvarane sa srpskom većinom tamo gdje je to bilo moguće (Vrbaska banovina), u Drinsku banovinu uključen je najveći dio zapadne Srbije, čime je razbijena "homogenost muslimanskog stanovništva." (na pitanje zbog čega je Bosna podijeljena, u prijedlogu da se ukine odredba Vidovdanskog ustava iz 1921. godine, iz knjige "Bošnjaci od Načertanija do memoranduma" autora Hamdije Šarkinovića, Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka, Podgorica, 1997. godine, str. 158, {{ISBN \|9940941609}}, {{ISBN\|9789940941604}}) [[Milenko Filipović]] Red 351: [[Milovan Đilas]] "Taj naziv je tradicionalan već od srednjeg vijeka. Muslimani koje sam ja poznavao u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar. Uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžic je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci." ("Bošnjak Adil Zulfikarpašić" - Zürich : Bošnjački institut; Globus, 1994, Milovan Đilas i Nadedža Gaće, {{ISBN \|3-905211-00-9}}) [[Miloš Obrenović]]

Razlika između verzija stranice "Bošnjaci"