Razlika između verzija stranice "Alija Izetbegović"

*[[Nezim Halilović]]

**"Kada sam u dogovoreno vrijeme ušao u njegov mali prizemni stančić kod Narodne banke, bio sam iznenađen jer je namještaj u tom stanu predsjednika države, vrhovnog komandanta, bio veoma mali, odnosno, namještaj je bio stariji i lošiji od moga u stanu u Konjicu... Kahva je bila gorka, kažem Bakiru da mi da malo šećera, a on kaže da već dva mjeseca u kući nemaju šećera, jer babo ne želi da živi drugačije nego što žive građani Bosne i Hercegovine, odnosno ako Bošnjaci nemaju šećera, onda ni predsjednik države ne može u svojoj kući imati šećera. U tom trenutku bio sam veoma sretan što na čelu države imamo takvog čovjeka koji saosjeća sa svojim narodom i koji se ni u čemu ne želi razlikovati od njih... Moj brat Ahmed pričao mi je da je, kada je bio u svojstvu prevodioca rahmetli predsjednika Izetbegovića u službenoj posjeti Saudijskoj Arabiji 1994. godine, doživio jednu interesantnu situaciju. Na kraljevskoj večeri na kojoj ima svega od ove dunjalučke hrane, što kažu i ptičijeg mlijeka, rahmetli predsjednik je tražio malo supe, neku čorbicu, a na tim večerama ima svega, ali nema supe jer ko će jesti supu na kraljevskoj večeri. Kad su mu na brzinu donijeli neku supu, on je pojeo i kazao da je sit, da ne može više, jer ne može da jede ništa drugo, ništa više, jer je njegov narod gladan. Rahmetli predsjednik je u ljeto 1993. godine došao u Pazarić, bio mu je pripremljen ručak u kojem je glavno jelo bilo pečenje, odnosno ispečeno je tele, a on se naljutio na tadašnjeg predsjednika Ratnog predsjedništva Mustafu Đelilovića i kazao: “Kako vas nije strah Allaha da se razbacujete i da jedete meso, a na Igmanu borci nemaju ni koricu hljeba!?” Nakon Pazarića došao je u Konjic gdje je bio pripremljen još bolji doček, jer su mogućnosti u Konjicu bile još bolje, a za ručak je bilo opet ispečeno tele. Poučeni iskustvom iz Pazarića, njegovo obezbjeđenje upozorilo je da se ne ponovi ista scena, pa i da mu posluže neku supu ili neku čorbu, a da za njih, za njegovo obezbjeđenje u nekoj drugoj prostoriji posluže ono što je pripremljeno, jer kažu da oni gdje god dođu sa rahmetli predsjednikom Izetbegovićem, zbog njegove skromnosti ostanu gladni. Alija Šarčić, koji je u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine bio zadužen za logistiku, kada spomene rahmetli predsjednika Izetbegovića, uvijek zaplače. Više puta sam ga čuo da rahmetli predsjedniku nisu nikada donijeli ručak a da svoje obezbjeđenje ili nekoga od osoblja u Predsjedništvu nije pitao šta su jeli toga dana, a ako je za njega bilo nešto posebno servirano, on je to odbijao jer se ni po čemu nije želio odvajati od drugih ljudi u Predsjedništvu bez obzira na svoj status. To je mali djelić o moralnoj gromadi koja se zvala rahmetli predsjednik Alija Izetbegović, naš predsjednik, naš vrhovni komandant, a ja molim Uzvišenog Gospodara da podari da od ovih bosanskih sinova, ako Bog da, bude još sličnih ljudi koji će po svemu biti veliki, koji će u svojim očima biti mali, a u očima ljudi, u očima Uzvišenog Gospodara biti veliki." ("Kerameti bosanskog džihada" - Nezim Halilović Muderris)

 

*[[Nijaz Alispahić]]