Razlika između verzija stranice "Alija Izetbegović"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Dodavanje novog citata i abecedno slaganje prijašnjih
Red 12:
 
* "Ako hoćemo [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] onda ne smijemo previše podcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajuci svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvijet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije ali i da njeguje jedan ideal bosanske države" (1996.)
 
*"Bit ću sasvim otvoren, nisu to samo glasine. Vraćanje vjeri je skoro opći fenomen na svim prostorima na kojima je [[komunizam]] brutalno suzbijao religiju pedeset ili sedamdeset godina. Islamizacija, kako vi to nazivate, postoji u Bosni, ali postoji u istoj mjeri i kristijanizacija, to jest vraćanje interesa za vjeru kod bosanskih katolika i pravoslavaca. Ali kršćanska Evropa ne registruje kristijanizaciju, nije osjetljiva na taj fenomen, što ja razumijem i ne zamjeram. Samo, moram vas nešto ispraviti, moja tolerancija nije evropskog, nego muslimanskog porijekla. Ako sam tolerantan, ja sam to prvo kao musliman,a zatim kao Evropljanin. Evropa ima neke zablude kojih se nikako ne može osloboditi, uprkos očiglednim činjenicama. U Bosni, u ovom ratu naprimjer, uništene su stotine crkava i džamija. Sve su ih uništili “Evropljani”, nijednu Bošnjaci. Turska vlast nije bila baš “svilena”, ali svi kršćanski narodi i svi njihovi najvažniji srednjovijekovni spomenici preživjeli su pet stotina godina turske vlasti. To je činjenica. Čuveni fruškogorski manastiri, nedaleko od Beograda, preživjeli su 300 godina turske vlasti, ali nisu preživjeli tri godine evropske vlasti. Spaljeni su u toku Drugog svjetskog rata. [[Fašizam]] i komunizam nisu azijski, nego evropski proizvod. Ni sada Evropa nije pokazala neku veliku osjetljivost prema pojavi fašizma na Balkanu. Ja cijenim Evropu, ali mislim da ona ima odveć visoko mišljenje o sebi." (intervju za “Stern”, 5. novembra 1994. Sarajevo (objavljeno u knjizi “Čudo bosanskog otpora” 1995. godine))
 
* "Vi spominjete samo dvojicu koji me ne vole, a ja mislim da takvih ima na hiljade. Nikad nisam mislio da me svi ljudi treba da vole, zašto bi? I mnogo bolji ljudi od mene imali su ljutih neprijatelja, zašto da ja nemam? Isusa su njegovi sunarodnici predali Rimljanima, Gandija nisu ubili Englezi, nego njegovi, nije im bio dovoljno dobar Indijac, Rabina nije ubio Arap, nego njegov čovjek, nije mu dovoljno bio Jevrej. Šta se tu može? Nad svima nama će jednoga dana izrasti zelena trava, ali ljudi o tome ne misle."(U intervjuu za magazin Dani 30. marta 1998 na pitanje o nesuglasicama s [[Sefer Halilović|Seferom Halilovićem]] i [[Rusmir Mahmutćehajić|Rusmirom Mahmutćehajićem]])
 
* "Moje razumijevanje islama očito je različito od njihovog. Ne smatram da žena treba da pokriva lice. Ne samo da ne smatram, nego sam protiv toga. Nisam vidio žene pokrivenog lica u Haremu Meke, ili su bile vrlo rijetke. Zašto bi to bile u Sarajevu? Ali, to su vjerska pitanja u nadležnosti Islamske zajednice. Ne znam da li i koliko ima vehabija u Bosni, ali dok god se služe dozvoljenim sredstvima, to jest riječju, njihovo djelovanje je legalno."(U intervjuu za magazin Dani 30. marta 1998 na pitanje o vehabijama u Bosni i Hercegovini)
 
* "Ako nema [[Bog]]a, nema ni [[čovjek]]a. Ako nema čovjeka, nema odgovornosti. Ako nema odgovornosti, nema zločina. Ako nema Boga, nema ni [[zločin]]a. Ako nema Boga, sve je dozvoljeno." (iz knjige "Moj bijeg u slobodu", izdavač Svjetlost, Sarajevo, 1999.)
 
* "Armija BiH ne može biti agresor u vlastitoj zemlji." (pismo [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]], 1993.)
 
*"Bit ću sasvim otvoren, nisu to samo glasine. Vraćanje vjeri je skoro opći fenomen na svim prostorima na kojima je [[komunizam]] brutalno suzbijao religiju pedeset ili sedamdeset godina. Islamizacija, kako vi to nazivate, postoji u Bosni, ali postoji u istoj mjeri i kristijanizacija, to jest vraćanje interesa za vjeru kod bosanskih katolika i pravoslavaca. Ali kršćanska Evropa ne registruje kristijanizaciju, nije osjetljiva na taj fenomen, što ja razumijem i ne zamjeram. Samo, moram vas nešto ispraviti, moja tolerancija nije evropskog, nego muslimanskog porijekla. Ako sam tolerantan, ja sam to prvo kao musliman,a zatim kao Evropljanin. Evropa ima neke zablude kojih se nikako ne može osloboditi, uprkos očiglednim činjenicama. U Bosni, u ovom ratu naprimjer, uništene su stotine crkava i džamija. Sve su ih uništili “Evropljani”, nijednu Bošnjaci. Turska vlast nije bila baš “svilena”, ali svi kršćanski narodi i svi njihovi najvažniji srednjovijekovni spomenici preživjeli su pet stotina godina turske vlasti. To je činjenica. Čuveni fruškogorski manastiri, nedaleko od Beograda, preživjeli su 300 godina turske vlasti, ali nisu preživjeli tri godine evropske vlasti. Spaljeni su u toku Drugog svjetskog rata. [[Fašizam]] i komunizam nisu azijski, nego evropski proizvod. Ni sada Evropa nije pokazala neku veliku osjetljivost prema pojavi fašizma na Balkanu. Ja cijenim Evropu, ali mislim da ona ima odveć visoko mišljenje o sebi." (intervju za “Stern”, 5. novembra 1994. Sarajevo (objavljeno u knjizi “Čudo bosanskog otpora” 1995. godine))
 
* "Bosna je komplikovana zemlja: tri religije, tri nacije i ostali. [[Nacionalizam]] je jak među sve tri nacije; dvije od njih imaju puno rasizma, šovinizma, separatizma; i mi bi sad trebali da napravimo državu od svega toga."
Line 28 ⟶ 24:
 
* "Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime [[Bošnjaci|Bošnjak]], vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem." (Govor u sarajevskoj Zetri, 2.10.2002.)
 
* "Dobrog [[kršćani]]na više cijenim nego hrđavog muslimana. Ne mogu braniti nešto samo zato što je muslimansko (a nije islamsko) niti ignorisati neko dobro samo zato što je tuđe." ("Moj bijeg u slobodu", str.84, izdavač Svjetlost, Sarajevo, 1999., ISBN 9958-10-170-X)
 
* "Dozvolite da se ne složim sa mišljenjem da sam ja toliko važan za odbranu, pa i opstanak bošnjačkog naroda. Bilo bi loše da je to tako, ali, hvala Bogu, nije. Hiljade ljudi se bori, lakše im je sa mnom, kao sto je meni lakše sa njima, ali oni bi se borili i bez mene i nastavit će se boriti i raditi kada ja odem. Uvjerio sam se u to u oktobru 1992. kada sam prvi put prošao uzduž i poprijeko Bosnu u kojoj je bijesnio [[rat]]. Ponovio sam taj obilazak dva mjeseca kasnije, u decembru iste godine. Došao sam u jedan [[Gradačac]], koji je već bio odbranjen i koji će biti konačno odbranjen u bici što će se voditi u novembru 1992., kada smo napravili hršum. Šta sam im ja i ljudi oko mene u Sarajevu pomogli u tome? Nismo mnogo. Pomogli smo im utoliko što smo prije početka rata organizirali narod i pripremili nešto oružja, nažalost ne mnogo, i što smo im negdje ujesen, a prije ove odlučne bitke u novembru, dostavili nešto oružja protiv oklopa. Sve drugo odradili su oni sami, na osnovu lične inicijative, organizirajući i pomoć iz svoje dijaspore u Evropi. U ovome su pokazali veliku mjeru samostalnosti, snalažljivosti i mašte. Sjetite se onoga oklopnog voza kada su ga borci Gradačca namamili i uništili. Nije to bila naša ideja, bilo je to i u zamisli i u izvedbi njihovo [[djelo]].." (iz knjige "Armija Bosne i Hercegovine")
Line 58 ⟶ 56:
 
* "Moja vizija Bosne je jasna: cjelovita i demokratska zemlja. Vjerujem da je i vi tako zamišljate. To je vizija, a život i realnost često su nešto drugo." (prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju, New York, 1997.)
 
* "Moje razumijevanje islama očito je različito od njihovog. Ne smatram da žena treba da pokriva lice. Ne samo da ne smatram, nego sam protiv toga. Nisam vidio žene pokrivenog lica u Haremu Meke, ili su bile vrlo rijetke. Zašto bi to bile u Sarajevu? Ali, to su vjerska pitanja u nadležnosti Islamske zajednice. Ne znam da li i koliko ima vehabija u Bosni, ali dok god se služe dozvoljenim sredstvima, to jest riječju, njihovo djelovanje je legalno."(U intervjuu za magazin Dani 30. marta 1998 na pitanje o vehabijama u Bosni i Hercegovini)
 
* "Nakon rata. Da, čuo sam i ja. Stavljali su mi mnoge izjave u usta koje nisam rekao. Ovo je najgluplja od tih. Da će ljudi, kad dođe sloboda, jesti zlatnim kašikama?! Opozicija je to podmetala jednom borcu koji je rekao, da sam im ja to obećao. Ali, ustvari je obrnuto. Ja sam uvijek pomalo iskazivao pesimizam kako će stvari teći na pitanje: “Kako će stvari teći?”, govorio sam da idu teški dani, teškoće i veliki problemi." (Sakupljeni intervjui u knjizi "Moji razgovori sa Alijom" autora [[Mato Đaković|Mate Đakovića]])
Red 95:
* "Uvjeren sam da SR Njemačka, kao osvjedočen prijatelj, može bitno pomoći u traganju za mirom. Mi Vašu dragocjenu pomoć izvanredno cijenimo." ("Njemačka je naš osvjedočeni prijatelj", G. Helmutu Kohlu, saveznom kancelaru Republike Njemačke, Sarajevo, 12. august 1995.)
 
* "Velikim [[Bog]]om se kunemo da [[rob]]ovi biti nećemo!" (12. januar 1994.)
 
* "Vi spominjete samo dvojicu koji me ne vole, a ja mislim da takvih ima na hiljade. Nikad nisam mislio da me svi ljudi treba da vole, zašto bi? I mnogo bolji ljudi od mene imali su ljutih neprijatelja, zašto da ja nemam? Isusa su njegovi sunarodnici predali Rimljanima, Gandija nisu ubili Englezi, nego njegovi, nije im bio dovoljno dobar Indijac, Rabina nije ubio Arap, nego njegov čovjek, nije mu dovoljno bio Jevrej. Šta se tu može? Nad svima nama će jednoga dana izrasti zelena trava, ali ljudi o tome ne misle."(U intervjuu za magazin Dani 30. marta 1998 na pitanje o nesuglasicama s [[Sefer Halilović|Seferom Halilovićem]] i [[Rusmir Mahmutćehajić|Rusmirom Mahmutćehajićem]])
 
* "Volio bih da me upamte kao čovjeka koji je narod BiH uvijek imao na srcu." (iz knjige "Armija Bosne i Hercegovine")