Ivo Andrić: razlika između verzija

Dodano 1.007 bajtova ,  prije 4 godine
nema sažetka izmjene
m (Vraćene izmjene korisnika 89.146.185.35 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 109.175.98.94)
No edit summary
...Neoborivo je da Andrićevo djelo ideloško jugoslovenstvo. Ono je egzistiralo duhovno na ideloškoj inverziji i «drugosti» kao „unutarnjem“ neprijatelju a koji je još „beg“ a ne „kmet” u pojačavanju neprijateljstva sa ideološkom socijalnom komponentom. Kod većine ovih Andrićevih ideoloških i inverznih matrica dovoljno bi bilo zamijeniti riječi Istok i Zapad te dobiti pravu refleksije piščeve isfrustrirsne psihe renegata. Te dvije forme antifašizma ne «razlikuje» ni aktuelna HB esejistika, a ako ga razumije onda ga «naučno» manipulatorski potura kao inverziju-zamjenu teza. Po analitičkoj književnoj esejistici nastojanja pomirenja gledišta «svebosanskog» Andrića kao neideološkog pisca jer je pisao o Turcima, (čitaj Bošnjacima), pravoslavcimaa, katolicima a u skladu sa «antiideološkom bošnjačkom kazazologijom» ; ima se za cilj ono što jeste namjera esejiste. Ako se u kulturnoj «tranziciji» na bosanskim i bivšim prostorima najgrlatije spominje slovo S i H pa tako se nesuvislo čuje i dostignuće «hrvatska govedina «, «srpska kobasica»; a mnogo stariji je «bosanski lonac» onda dakako postoji i «hrvatski « komad-dio «zajedničkog» Andrića. Meritorna društveno priznata-nagrađena književna esejistika nas nevješto ubjeđuje da nema niti je bilo u bošnjačkom književnom okruženju SH romantizma ,(epike u kojoj se laž i legenda pretvara u istinu), hajdučko-uskočkog naciona, nacionalne ideologije, nacionalsocijalizma-fašizma a što je historijski falsifikat a ne prilog književnoj znanosti u postojanju ideološkog književno umjetničkog smeća estetke vrijednost.".
....Ideološkim «ikonoklasticima» se nazivaju oni,( Bošnjaci-esejisti) što razobličuju i „razbijaju“ i ne poštuju ikonu, (Andrića), jugoideološkog komunističkog antifašizma. Tako, oni (esejisti) što štite ikonu nisu ikonoklastici već su ikonoklastici oni što (anti)ideološki istu razbijaju i esejistički su razbili vjerovanje u nju (ikonu).Sa stanovišta ideološkog antifašizma i metodološkog pristupa (ko negira antifašizam pa i Andrićev jugoslavenski) mogao bi se i optužiti za fašizam. ŠIZOFRENIČNO esejističko-podmetački, ZAR NE!.Navodi Iz eseja "Ivo Andrić-paradoks bosanskog društva-Pamflet u eseju "Ivo Andrić paradoks o šutnji" Preporod,16/906,2009.Knjiga "Jugoslavenstvo je SH agresija" OFF-SET Tuzla,2011.)
 
*[[Nadan Filipović]]
**"Ovo je priča zbog koje je rahmetli [[Alija Nametak]] krajem travnja 1945.godine osuđen na petnaest godina teške robije, od koje je odležao punih devet. U obrazloženju presude partizanskog prijekog suda stajalo je “kriv je što je svojim pripovjetkama izazivao bratoubilačku mržnju…” Evo, pročitajte tu priču “tešku” petnaest godina teške robije. Da su naši partizanski osloboditelji bili u pravu u slučaju Alije Nametka, pitam se koliko godina ili smrtnih kazni je trebao dobiti muslimanofob, bosnofob i islamofob Ivo Andrić, koji je, k’o biva, svojim nedjelima širio ljubav među narodima i narodnostima bivše Jugoslavije. Međutim, bilo je po principu Aliju na robiju, a Ivu u obaveznu lektiru. (Kratki uvod u pripovjetku "Za obraz", 23. februara 2011. godine na njegovom otvorenom portalu "Bošnjačko oko", [https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=175:alija-nametak-za-obraz&catid=35:alija-nametak&Itemid=54])
 
== Vanjski linkovi ==
Anonimni korisnik