Razlika između verzija stranice "Stvaranje društvenog svijeta"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Infokutija knjiga| |naziv =Stvaranje društvenog svijeta: struktura ljudske civilizacije |autor =John Searle |slika... |
mNo edit summary |
||
Red 8:
}}
==
*"Najopćenitija forma stvaranja institucionalne činjenice jeste da mi (ili ja) Deklaracijom činimo to da statusna funkcija Y postoji. Konstitutivna pravila forme 'X se računa kao Y u C' su ono o čemu bi mogli misliti kao o ''stojećim Deklaracijama''... Stoga sada razlikujemo između konstituivnog pravila i primjene pravila u određenim slučajevima. Samo pravilo je stojeća (statusno-funkcionalna) Deklaracija i biti će primjenjena u pojedinačnim slučajevima gdje neće biti potreban poseban čin prihvatanja ili priznanja jer je priznanje već implicitno u prihvatanju pravila."
==
*"[A]ko bukvalno možete reći za mentalno stanje da može biti istinito ili lažno, onda vjerovatno ima smjer uklapanja [''direction of fit''] um-ka-svijetu jer su istinitost i laž standardni pojmovi za ocjenjivanje uspjeha ili neuspjeha u ostvarivanju smjera uklapanja uma-ka-svijetu. Vjerovanja mogu biti istinita ili lažna, ali želje i namjere ne mogu."
Red 22:
==
*"[P]ostojanje institucije ne zahtijeva saradnju već tek kolektivno prihvatanje ili priznanje. Pojedinačna djelovanja unutar institucije poput kupovine ili prodaje ili vjenčavanja ili učestvovanja u izborima zahtijevaju saradnju. Ovo je važno, jer pokazuje da postoje neki oblici kolektivne intencionalnosti koje su svodive na ja-intencionalnost plus zajedničko vjerovanje."
==
*"[P]ošto imate zajednički jezik već imate društveni ugovor; zaista, već imate društvo. Ako pod ‘prirodnim stanjem’ mislite na stanje u kojem nema ljudskih institucija, onda ''za životinje koje govore jezik, ne postoji takva stvar poput prirodnog stanja''."
==
*"Najjednostavniji test za provjeru da li je fenomen ili činjenica istinski institucionalna jeste da se upitamo: ‘Da li njeno postojanje implicira deontička ovlaštenja, ovlaštenja poput prava, dužnosti, obligacija, zahtjeva, i autorizacija?’ Postoje (nekodificirana) prava i dužnosti prijateljstva i večera, isto kao što postoje (kodificirana) prava i dužnosti građanstva i zaposljenja. Postoje deontologije bez institucionalnih činjenica (ja sam, na primjer, pod moralnom dužnošću da pomognem ljudima koji su u hitnoj potrebi i kojima mogu pomoći), ali ne postoje institucionalne činjenice bez nekog oblika deontologije."
Red 57:
==
*"Kako je... moguće da me priznavanje dužnosti ikada može motivirati? Odgovor je u tome da budući da sam priznao valjanost dužnosti priznao sam je kao da mi daje valjan razlog za činjenje onoga što imam dužnost da činim, te dužnost može stoga biti temelj za želju da učinim ono što imam dužnost da učinim. Ukratko, želja se izvodi iz dužnosti, ili striktnije, izvodi se iz priznavanja dužnosti, a dužnost se ne izvodi iz želje. Dužnost može biti razlog za djelovanje ''nezavistan od želje'', a ipak ''motivirati'' djelovanje jer može biti ''temelj za želju'' da izvršim djelovanje koje čini ispunjenje dužnosti. Stoga imam jedan motivator - dužnost - koja čini temelj za drugi motivator - želju - koja je potom zadovoljena konstitutorom - održavanjem predavanja... Priznavanje razloga za činjenje nečega nezavisnog od želje već je priznanje temelja za želju da se to čini. Ali u stvarnom životu to ne funkcioniše uvijek. Postoji mnogo slučajeva u kojima ljudi priznaju valjane dužnosti, ali ipak ne čine onu stvar za koju su priznali da su pod dužnošću da je čine. U ovom slučaju, dužnost je motivator koji ne uspijeva u motiviranju. / Stoga sada možemo preformulisati paradoks i rješenje paradoksa. Paradoks je u tome što mogu postojati razlozi za djelovanje koji su nezavisni od želje, ali u isto vrijeme svako djelovanje mora biti izraz želje da se izvrši djelovanje. Rješenje paradoksa je u priznanju da razlozi za djelovanje nezavisni od želje mogu utemeljiti želju i stoga prouzročiti želju, iako nije logički neizbježno da će to učiniti, i nije empirijski univerzalno da to čine."
Red 68:
==
*"Osnovni koncept pozadinske moći jeste da postoji skup pozadinskih pretpostavki, držanja, dispozicija, sposobnosti, i praksi bilo koje zajednice koje postavljaju ''normativna'' ograničenja na članove te zajednice na takav način da su kršenja tih ograničenja predmet negativnog nametanja sankcija od strane ''bilo kojeg'' člana zajednice... Ko vrši moć nad kim? Odgovor je ''svako'' ko prihvata pozadinske pretpostavke i zna da su te pretpostavke široko rasprostranjene u zajednici, može vršiti moć nad ''svakim'' ko krši te pretpostavke. Oblik u kojem se te moći vrše, ili pokušavaju vršiti, kreću se od izražaja neodobravanja, prezira, ismijavanja, šoka, i užasavanja, do fizičkog nasilja i čak ubistva... Pozadinska moć mora se razlikovati od njenog vršenja, poput svih drugih vrsta moći. Dokle god se neko nesuzdržava od činjenja onoga što želi, i dokle god neko nije ograničen u činjenju nečega što ne želi činiti, onda se nikakva moć ne vrši. Ali pozadinska moć se vrši kada istinski utiče na ponašanje ljudi."
Red 79:
==
*"Ne postoji logički apsurd u ideji postojanja ljudskih prava, jer je pripisivanje prava ljudima, logički govoreći, poput bilo kojeg drugog pripisivanja deontičkih ovlaštenja koje dolaze iz pripisanih statusa. Zagonetna odlika izvire iz činjenice da u složenim društvenim sistemima prava tipično izviru iz nekoliko slojeva ''već pripisanih'' statusnih funkcija poput imovine, vojske, sudova, vladine biroktratije, poslovnih preduzeća, ili braka. Ali nije ništa više logički apsurdno pripisati statusnu funkciju prava direktno ljudima nego što je pripisati statusnu funkciju novca komadu papira ili komadu zlata. Logička struktura je ta da moramo tretirati ljudsko biće kao status, poput privatnog vlasništva, toga da je neko sekretar države, ili da je oženjen. U formuli ‘X se ubraja kao Y u kontekstu C’, Y termin je ‘ljudsko biće’, tako da ako se kvalificirate kao ljudsko biće, automatski vam se garantuju ljudska prava."
|