Razlika između verzija stranice "Rasprava o miru i nasilju"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Harač (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 33:
 
*"Sa stanovišta moralne neutralnosti ili pak čiste znanosti koja sama sobom proizvodi neku višu svrhu, pristup koji u proizvodnji najvišeg pravnog akta više računa na povijesnokonfliktni logos bosanskohercegovačke konsocijacijske egzistencije nego na ''ukupnost diskursa o pravu'', može se izložiti naglašenoj kritičkoj osudi, ali takva kritika, zanemarujući snagu etnonacionalističkog političkog Levijatana, ''de facto'', priziva ''status quo'' jer zaboravlja da ono što je stvoreno u umu nikada se ne može ostvariti kao čista umnost. Da može, vratimo se Šekspiru, ''onda bi straćare bile dvorci a prosjaci bi bili kraljevi''. S druge strane, apsolutno robovanje tzv. realnosti koja nas priječi da mislimo pravnu stečevinu izvan ambijentalnosti proizvedene nasiljem ukida budućnost kao mogućnost drugačiju od organizirane anarhije koju živimo unutar dejtonskog surogata države." (''Domovina je i pravno pitanje'')
 
 
*"Dejtonska Bosna i Hercegovina [...] država [je] s posebnim potrebama. Njena posebna potreba je da bude država međunarodne zajednice. Ako međunarodna zajednica hoće da dejtonska BiH bude država, instrumente internacionalne politike nužno je radikalizirati." (''Mnoštvo'')
 
 
*"Politička desnica, znajući da socijalna pravda nije njen iskonski teren, insistira na etnokulturnoj pravdi." (''Ibid.'')
 
 
*"Politički akteri na ljevici kao da potvrđuju nestanak vrijednosne razlike između različitih političkih ideologija jer je u dejtonskoj političkoj instalaciji postalo moguće da nominalne stranke ljevice zagovaraju neoliberalne obrasce u kombinaciji s entitetskocentrističkim i unitarističkim etnonacionalizmom, te da u političkom djelovanju, prije svega rukovodstva lijevih stranaka, klijentelizam, poslušništvo, i autoritarizam odnesu prevagu nad emancipatorskim potencijalom lijeve strane historije. Dapače, najgore naslijeđe jednopartijskoig socijalizma - odanost vođi, vaninstitucionalna favorizacija obavještajno-sigurnosnih mreža, izgon neistomišljenika iz partijskog registra, pomiješalo se s egoističkim porivom za škudama i provincijskim pristajanjem na neke forme nacionalizma, što je u konačnici dovelo do društvene regresije jer su one političke opcije od kojih se očekivala socijalna pravednost duboko zaglibile u povijesnu izdaju proletera."
 
[[Kategorija: Literatura]]