Razlika između verzija stranice "Alija Izetbegović"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 22:
 
* "Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime [[Bošnjaci|Bošnjak]], vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem." (Govor u sarajevskoj Zetri, 2.10.2002.)
 
* "Dozvolite da se ne složim sa mišljenjem da sam ja toliko važan za odbranu, pa i opstanak bošnjačkog naroda. Bilo bi loše da je to tako, ali, hvala Bogu, nije. Hiljade ljudi se bori, lakše im je sa mnom, kao sto je meni lakše sa njima, ali oni bi se borili i bez mene i nastavit će se boriti i raditi kada ja odem. Uvjerio sam se u to u oktobru 1992. kada sam prvi put prošao uzduž i poprijeko Bosnu u kojoj je bijesnio [[rat]]. Ponovio sam taj obilazak dva mjeseca kasnije, u decembru iste godine. Došao sam u jedan [[Gradačac]], koji je već bio odbranjen i koji će biti konačno odbranjen u bici što će se voditi u novembru 1992., kada smo napravili hršum. Šta sam im ja i ljudi oko mene u Sarajevu pomogli u tome? Nismo mnogo. Pomogli smo im utoliko što smo prije početka rata organizirali narod i pripremili nešto oružja, nažalost ne mnogo, i što smo im negdje ujesen, a prije ove odlučne bitke u novembru, dostavili nešto oružja protiv oklopa. Sve drugo odradili su oni sami, na osnovu lične inicijative, organizirajući i pomoć iz svoje dijaspore u Evropi. U ovome su pokazali veliku mjeru samostalnosti, snalažljivosti i mašte. Sjetite se onoga oklopnog voza kada su ga borci Gradačca namamili i uništili. Nije to bila naša ideja, bilo je to i u zamisli i u izvedbi njihovo [[djelo]].." (iz knjige "Armija Bosne i Hercegovine")
 
* "Gurajte te ljude iz stranke. I, kada je riječ o otvaranju stranke (otvaranju SDA prema novim članovima), nemojte ostavljati toliko vrata otvorena da nam se i nepošteni ne bi uvukli unutra. Mislim da u tom pravcu nismo imali kriterija, i opravdano nas nekada ruže, kritikuju, pokušavaju da ubiru političke poene, pa kažu da je taj i taj čovjek u SDA." (govor Alije Izetbegovića, 12. januar 1994.)
Line 86 ⟶ 88:
 
* "Velikim [[Bog]]om se kunemo da [[rob]]ovi biti nećemo!" (12. januar 1994.)
 
* "Volio bih da me upamte kao čovjeka koji je narod BiH uvijek imao na srcu." (iz knjige "Armija Bosne i Hercegovine")
 
* "Znate kako ih je opisao [[Meša Selimović]] u romanu '[[Derviš i smrt]]': ''Primaju nerad sa Istoka, ugodan život sa Zapada. (...) Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na šta, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači. (...) a lahko im dosadi jedan čovjek, makar im činio i dobro. (...) zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve što govorim, kao da o sebi govorim.'' Tako govori Mešin Hasan s pjesničkim pretjerivanjem. A ja bih rekao da već 60 godina prilično poznam narod kojem pripadam. Mogu reći da ga znam i imam neku predstavu o njemu od 1940. godine pa naovamo. Upoznao sam ga u [[mir]]u i [[rat]]u. To je dobar narod, narod u kvalitativnom usponu, ako se tako može reći, koji je izdržao mnogo i koji će preživjeti i ove najnovije nevolje. U svakom slučaju, kakav god je, ja sam njegov dio." (''Start'' br. 113, 8. april 2003)