Razlika između verzija stranice "Alija Izetbegović"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 9:
}}
* "A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno." (prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju, New York, 1997.)
* "Ako hoćemo [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] onda ne smijemo previše podcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajuci svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvijet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije ali i da njeguje jedan ideal bosanske države" (1996.)
Line 41 ⟶ 42:
* "Mi smo mogli da dobijemo vojnu pobjedu protiv četnika. U oktobru 95. godine. Mi smo bili zaustavljeni. Mogli smo uzeti Prijedor. Najvjerojatnije bi ih mogli natjerati i ovaj, iz Banja Luke da samo nastavili ofanzivu. Jer su oni bili u potpunom rasulu. Međutim, praktički, Amerika je zaustavila taj rat. Kada sam kasnije razgovarao sa nekim Amerikancem, obavještajnim čovjekom, o tome što se to događalo, zašto smo bili zaustavljeni, jer smo bili... Bili smo skoro, ultimativno zaustavljeni. Bili su rekli da će nas početi tući ako to ne uradimo. Ako nastavimo ofanzivu." (TV BIH Intervju sa Alijom Izetbegovićem nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, [http://www.slobodanpraljak.com/materijali/RATNI%20VIDEO/OPIS_SADRZAJ/DVD-V-033-P.pdf])
* "Moj um stalno se koleba i pita, ali moje srce je uvijek bilo i ostalo na strani vjere. Moji trenuci sreće su bili oni u kojima su se moj um i moje srce slagali." (prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju, New York, 1997.)
* "Moja vizija Bosne je jasna: cjelovita i demokratska zemlja. Vjerujem da je i vi tako zamišljate. To je vizija, a život i realnost često su nešto drugo." (prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju, New York, 1997.)
* "Nakon rata. Da, čuo sam i ja. Stavljali su mi mnoge izjave u usta koje nisam rekao. Ovo je najgluplja od tih. Da će ljudi, kad dođe sloboda, jesti zlatnim kašikama?! Opozicija je to podmetala jednom borcu koji je rekao, da sam im ja to obećao. Ali, ustvari je obrnuto. Ja sam uvijek pomalo iskazivao pesimizam kako će stvari teći na pitanje: “Kako će stvari teći?”, govorio sam da idu teški dani, teškoće i veliki problemi." (Sakupljeni intervjui u knjizi "Moji razgovori sa Alijom" autora [[Mato Đaković|Mate Đakovića]])
Line 57 ⟶ 62:
* "Ostvarenje islama na svim poljima u osobnom životu pojedinaca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranje jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije. " (Islamska deklaracija)
* "Pitanje je, treba li mijenjati društvene ustanove ili ljudska srca? Jedini pravi odgovor je oboje. Ipak, od čega početi? Od srca naravno, ako je to moguće i ako znate kako." (prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju, New York, 1997.)
* "Poslušao sam je, jer sam znao da je upravu. Malo ljudi može odbraniti dušu kad uđe u politiku. Vlast ih opije i ne mogu ih ni najrođeniji prepoznati." (prema kolumni Seada Omeragića, krajem 2015, za NAP, Alija Izetbegović mu je izrekao ovu rečenicu davne 1992. komentarišući negodovanje jedne starije Bošnjakinje koja nije željela da joj sin bude ministar)
| |||