Razlika između verzija stranice "Alija Izetbegović"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 9:
}}
* "Kada izgubim razloge da živim, umrijeću" (Iz knjige ''Moj bijeg u slobodu'', 1983-1988)▼
* "Što se, pak, tiče velike koncentracije vojske u [[BiH]], mogu reći da se problem JNA treba i mora riješiti u jednom paketu mjera za Jugoslaviju. (...) Ukoliko bi se Bosni i Hercegovini nametnulo izvjesno rješenje silom, uvjeren sam da bi to bilo samo privremeno rješenje, period još veće nestabilnosti nakon kojega bi opet jedini izlaz bio u jednom pravcu koji [[narod]] ili velika većina ljudi prihvate. Zaratiti nikad nije kasno. Ali ako bi se zaratilo u Bosni i Hercegovini, to bi bio totalni [[rat]], nakon kojeg bi ovdje ostala samo tri divlja naroda da hodaju po zgarištima i ruševinama." (sredinom decembra 1991.)▼
* "Velikim [[Bog]]om se kunemo da [[rob]]ovi biti nećemo!" (12. januar 1994.) ▼
* "Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu onda ne smijemo previše podcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajuci svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvijet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije ali i da njeguje jedan ideal bosanske države" (1996.)
Line 22 ⟶ 16:
* "Bosnom nikad niko nije uspio da [[vlada]], uvijek mu se to samo činilo."
▲* "Kada izgubim razloge da živim, umrijeću" (Iz knjige ''Moj bijeg u slobodu'', 1983-1988)
*"Znate kako ih je opisao [[Meša Selimović]] u romanu '[[Derviš i smrt]]': ''Primaju nerad sa Istoka, ugodan život sa Zapada. (...) Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na šta, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači. (...) a lahko im dosadi jedan čovjek, makar im činio i dobro. (...) zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve što govorim, kao da o sebi govorim.'' Tako govori Mešin Hasan s pjesničkim pretjerivanjem. A ja bih rekao da već 60 godina prilično poznam narod kojem pripadam. Mogu reći da ga znam i imam neku predstavu o njemu od 1940. godine pa naovamo. Upoznao sam ga u [[mir]]u i [[rat]]u. To je dobar narod, narod u kvalitativnom usponu, ako se tako može reći, koji je izdržao mnogo i koji će preživjeti i ove najnovije nevolje. U svakom slučaju, kakav god je, ja sam njegov dio." (''Start'' br. 113, 8. april ▼
*"Nakon rata. Da, čuo sam i ja. Stavljali su mi mnoge izjave u usta koje nisam rekao. Ovo je najgluplja od tih. Da će ljudi, kad dođe sloboda, jesti zlatnim kašikama?! Opozicija je to podmetala jednom borcu koji je rekao, da sam im ja to obećao. Ali, ustvari je obrnuto. Ja sam uvijek pomalo iskazivao pesimizam kako će stvari teći na pitanje: “Kako će stvari teći?”, govorio sam da idu teški dani, teškoće i veliki problemi." (Sakupljeni intervjui u knjizi "Moji razgovori sa Alijom" autora [[Mato Đaković|Mate Đakovića]])▼
*"...ovo nije pravedan mir ali je pravedniji od nastavka rata,u situaciji kakva je,i u ovom svijetu kakav je,bolji mir i nije mogao biti postignut..." (21.novembar 1995) ▼
*"Ne tražite osvetu, nego pravdu." (Alija Izetbegović je dao svoj posljednji intervju, 27. septembra 2003. godine, uredniku Centralnog dnevnika NTV Hayat Sarajevo, Senadu Hadžifejzoviću)▼
*"Sačuvana Saborna crkva u Sarajevu i srušena džamija Ferhadija u Banjaluci, govore sve o nama i njima. Ovi kameni svjedoci ne lažu i mogu stati nasuprot sve njihove propagande."
▲* "Što se, pak, tiče velike koncentracije vojske u [[BiH]], mogu reći da se problem JNA treba i mora riješiti u jednom paketu mjera za Jugoslaviju. (...) Ukoliko bi se Bosni i Hercegovini nametnulo izvjesno rješenje silom, uvjeren sam da bi to bilo samo privremeno rješenje, period još veće nestabilnosti nakon kojega bi opet jedini izlaz bio u jednom pravcu koji [[narod]] ili velika većina ljudi prihvate. Zaratiti nikad nije kasno. Ali ako bi se zaratilo u Bosni i Hercegovini, to bi bio totalni [[rat]], nakon kojeg bi ovdje ostala samo tri divlja naroda da hodaju po zgarištima i ruševinama." (sredinom decembra 1991.)
▲*"Ne tražite osvetu, nego pravdu." (Alija Izetbegović je dao svoj posljednji intervju, 27. septembra 2003. godine, uredniku Centralnog dnevnika NTV Hayat Sarajevo, Senadu Hadžifejzoviću)
*"Uvjeren sam da SR Njemačka, kao osvjedočen prijatelj, može bitno pomoći u traganju za mirom. Mi Vašu dragocjenu pomoć izvanredno cijenimo." ("Njemačka je naš osvjedočeni prijatelj", G. Helmutu Kohlu, saveznom kancelaru Republike Njemačke, Sarajevo, 12. august 1995.)
▲* "Velikim [[Bog]]om se kunemo da [[rob]]ovi biti nećemo!" (12. januar 1994.)
▲*"Nakon rata. Da, čuo sam i ja. Stavljali su mi mnoge izjave u usta koje nisam rekao. Ovo je najgluplja od tih. Da će ljudi, kad dođe sloboda, jesti zlatnim kašikama?! Opozicija je to podmetala jednom borcu koji je rekao, da sam im ja to obećao. Ali, ustvari je obrnuto. Ja sam uvijek pomalo iskazivao pesimizam kako će stvari teći na pitanje: “Kako će stvari teći?”, govorio sam da idu teški dani, teškoće i veliki problemi." (Sakupljeni intervjui u knjizi "Moji razgovori sa Alijom" autora [[Mato Đaković|Mate Đakovića]])
▲*"Znate kako ih je opisao [[Meša Selimović]] u romanu '[[Derviš i smrt]]': ''Primaju nerad sa Istoka, ugodan život sa Zapada. (...) Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na šta, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači. (...) a lahko im dosadi jedan čovjek, makar im činio i dobro. (...) zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve što govorim, kao da o sebi govorim.'' Tako govori Mešin Hasan s pjesničkim pretjerivanjem. A ja bih rekao da već 60 godina prilično poznam narod kojem pripadam. Mogu reći da ga znam i imam neku predstavu o njemu od 1940. godine pa naovamo. Upoznao sam ga u [[mir]]u i [[rat]]u. To je dobar narod, narod u kvalitativnom usponu, ako se tako može reći, koji je izdržao mnogo i koji će preživjeti i ove najnovije nevolje. U svakom slučaju, kakav god je, ja sam njegov dio." (''Start'' br. 113, 8. april
▲*"...ovo nije pravedan mir ali je pravedniji od nastavka rata,u situaciji kakva je,i u ovom svijetu kakav je,bolji mir i nije mogao biti postignut..." (21.novembar 1995)
==Drugi o njemu==
| |||