* '''Znate li, Watsone''' - odgovori - '''da je jedno od prokletstava koja me progone u tome što sve što posmatram dovodim u vezu s predmetom koji me trenutno zanima? Vi sad gledate te raštrkane kuće i uzbuđeni ste njihovom ljepotom. I ja ih posmatram, ali me pritom obuzima samo jedno,: osjećaj usamljenosti i uvjerenje da je mnogo zločina, počinjenih u takvim kućama, ostalo nekažnjeno.'''<br/> - Zaboga! - uzrujao sam se. - Kako možete te drage stare domove povezati sa zločinom?!<br/> - '''Uvijek me ispunjavaju užasom. Uvjeren sam, Watsone, na temelju vlastitog iskustva da je u najozloglašenijim londonskim četvrtima manje [[grijeh]]a i zločina nego u tom prekrasnom i vedrom krajoliku.'''<br/> - Vi me plašite!<br/> - '''To ima svoj [[razlog]]. U [[grad]]u javno mišljenje postigne ono što često izmiče zakonu. Tamo nema tako bijedne uličice u kojoj vrisak izudaranog djeteta ili [[udarac]] [[pijanac|pijanog]] [[muž]]a neće izazvati saosjećanje i ogorčenje među susjedima. Osim toga, tamo je čitav aparat [[pravda|pravde]] nadohvat ruke i dovoljno je da ga pokrene jedna jedina riječ. Između zločina i optuženičke klupe samo je jedan korak. Ali pogledajte te kuće na osami okružene poljima i njivama. U njima žive neuki ljudi koji o zakonu znaju vrlo malo. Pomislite na paklenu [[okrutnost]] i prikrivenu [[zloba|zloću]] koja se u njima krije, godinu za godinom, a da o tome niko i ne [[slutnja|sluti]].'''
