|
*"Koncepcija [[ljudska prava|ljudskih prava]], temeljena na pretpostavljenom postojanju ljudskih bića kao takvih, raspala se istog onog trenutka kada su se oni koji su tvrdili da vjeruju u njih suočili sa ljudima koji su zaista izgubili sve druge kvalitete i specifične odnose - osim toga što su još bili ljudi. Svijet nije našao ništa sveto u apstraktnoj golotinji postojanja čovjeka. A u viđenju objektivnih političkih uslova, teško je reći kako su koncepti čovjeka na kojima se ljudska prava temelje - da je stvoren u slici Boga (u američkoj formulaciji), ili dajeda je predstavnik čovječanstva, ili da u sebi gaji svete zahtjeve prirodnog prava (u francuskoj formilaciji) - mogli pomoći da se pronađe rješenje za problem. / Preživjeli logora istrebljenja, zatvorenici koncentracionih i internacijskih kampova, te čak i uporedo sretni apatridi mogli su vidjeti bez Burkeovih argumenata da je apstraktna golotinja postojanja kao ništa do čovjeka bila njihova najveća opasnost. Zbog nje ih se smatralo divljacima i, plašeći se da bi ih se moglo smatrati zvjerima, insistirali su na njihovoj nacionalnosti, posljednjem znaku njihovog bivšeg građanstva, kao njihove posljednje i priznate veze sa čovječanstvom. Njihovo nepovjerenje prema prirodnim, njihova preferencija prema nacionalnim, pravima proizilazi upravo iz njihove realizacije da se prirodna prava dodjeljuju čak i divljacima [...] Ako ljudsko biće izgubi svoj politički status, on treba, prema implikacijama nerođenih i neotuđivih prava čovjeka, doći upravo pod situaciju za koju su deklaracije takvih općih prava donesene. Upravo je suprotno slučaj. Čini se da čovjek koji je ništa do čovjek izguioizgubio upravo one kvalitete koje čine mogućim to da ga drugi ljudi tretiraju kao bližnjega. To je jedan od razloga zašto je puno teže uništiti pravnu ličnost kriminalca, to jeste čovjeka koji je preuzeo na sebe odgovornost za djela čije posljedice sada određuju njegovu sudbinu, nego čovjeka koje mukojem su onemogućene sve zajedničke ljudske odgovornosti [...] Paradoks uključen u gubitak ljudskih prava jeste da takav gubitak koincidira sa onim trenutkom u kojem osoba postaje ljudsko biće općenito - bez profesije, bez državljanstva, bez mišljenja, bez djela kojim bi identificiralo ili specificiralo sebe - i različito općenito, predstavljajući ništa do svoju sopstvenu apsolutno jedinstvenu individualnost koja, pošto joj je uskraćen izražaj unutar i djelovanje u zajedničkom svijetu, gubi sav značaj."
*"[[Jednakost]], suprotno svemu što je uključeno u puko postojanje, nije nam data, već je rezultat ljudske organizacije utolkoutoliko što je vođena principom pravde. Mi nismo rođeni jednaki; mi postajemo jednaki kao članovi grupe po snazi naše odluke da garantujemo međusobno jedni drugima jednaka prava. / Naš politički život leži na pretpostavci da možemo proizvesti jednakost kroz organizaciju, jer čovjek može djelovati u i promijeniti i graditi zajednički svijet, zajedno sa svojim jednakima, i samo sa svojim jednakima."
[[Kategorija: Literatura]]
|
