*"Temeljno uskračivanjeuskraćivanje ljudskih prava iskazuje se prvo i prije svega u uskraćivanju mjesta u svijetu koje mišljenja čini značajnim i djelovanja učinkovitim. Nešto je puno temeljnije u pitanju od slobode i pravde, koje su prava građana, u pitanju kada se pripadanje zajednici u kojoj je neko rođen više ne podrazumijeva, a ne pripadanje više nije stvar izbora, ili kada je neko stavljen u situaciju gdje, osim ukoliko ne počini zločin, postupanje prema njemu od drugih ne zavisi od toga šta on čini ili ne čini. Ova krajnost, i ništa više, jeste situacija ljudi kojima su uskraćena ljudska prava. Njima je uskraćenauskraćeno, ne pravo na slobodu, već pravo na djelovanje; ne pravo da misle šta god žele, već pravo na mišljenje. Privilegije u nekim slučajevima, nepravde u večini, blagoslovi i prokletstvo odmjeravaju im jese slučajno i bez bilo kakvog odnosa prema tome šta činičine, šta su činili, ili šta bi mogli učiniti. / Postali smo svjesni postojanja prava da se imaju prava (a to znači život u okviru po kojem se nekome sudi na osnovu njegovih djelovanja i mišljenja) i pravo na pripadanje nekoj vrsti organizovane zajednice, tek kada su se milioni ljudi pojavili koji su izgubili ili nisu mogli povratiti ta prava zbog nove globalne političke situacije. Nevolja je što je ta nesreća nastala ne iz bilo kakvog manjka civilizacije, nazadnosti, ili puke tiranije, već, nasuprot toga, jer se nije mogla popraviti, jer nije više postojalo "neciviliziranog" mjesta na Zemlji, jer sviđalo nam se ili ne zaista smo počeli živjeti u Jednom Svijetu. Tek sa potpuno organiziranim čovječanstvom mogao je gubitak doma i političkog statusa postati identičan sa potpunim istjerivanjem iz čovječnosti." (''II: ix, ii'')
