Razlika između verzija stranice "Wes Morriston"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Harač (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Red 1:
{{Infokutija biografija|biografija2
|ime=WesWess Morriston
|pravo ime=
|slika=
|tekst uz sliku=''američki filozof religije''
|datum rođenja=
|mjesto rođenja=Sjedinjene Američke Države
|datum smrti=
|mjesto smrti=
|počasti=
}}
 
*"Ljudi su (ili mogu biti) samosvjesni, sposobni za racionalnuracionalno razmišljanje i razmatranje, za stvaranje planova i njihovo sprovođenje. Oni se zaljubljuju, imaju djecu, stvaraju porodične veze, i brinu se jedni za druge. Neki od njih pišu pjesme ili komponuju simfonije ili pronalaze dokaze za složene matematičke teoreme. Neljudske životinje dijele neke, ali nipošto i sve, od ovih karakteristika; a nijednu od njih ne dijele sa kamenjem. Pa zašto onda karakteristike poput ovih – ''od kojih se sve mogu naći i u svemiru bez Boga'' – nisu dovoljne da nas učine "posebnim"? To da smo "slučajni nusproizvod" nesvjesnih prirodnih procesa, ili da nismo postojali dugo, ili da nas neće biti još dugo, ili da smo sićušni u poređenju sa svenirom je u potpunosti nebitno. Ono što je bitno za našu vrijednost ''jeste da postojimo'' – ne ''kako smo došli ovdje'' ili ''koliko dugo ćemo biti ovdje''. Ako je to tačno, onda ne bitno koliko tjeskobe ateista može doživjeti suočen sa nesvjesnim, neplaniranim, nevođenim, tihim svemirom, neuljepšane činjenice njegovog stanja ne oduzimaju ''mu'' vrijednost." (''God and the ontological nature of morality'')
 
 
*"Kada su molekule raspoređene na takav način da tvore ljudski organizam koji ima gledište iz prvog lica, osoba tako konstituisana ima posebni moralni[[moral]]ni značaj [...] To da ima ''materijalni'' um nije bitno. Ako ga to čini samosvjesnim, sposobnim za racionalno razmišljanje, i tako dalje, ne postoji razlog da se porekne da on ima moralnu vrijednost." (''Ibid.'')
 
*"Zašto su [[ljubav]] i [[pravda|pravednost]] i velikodušnost i [[vjernost]] [[dobrota|dobri]]? Šta je to u dubini stvarnosti što ih ''čini'' dobrim? Moj vlastiti preferirani odgovor je: ''ništa dalje''. Ako želite, možete reći da su ''oni'' konačni standard dobrote. Šta je to što ''njih'' čini standardom? ''Ništa dalje''. Posjedovanje samih tih karakteristika je dobro po sebi. ''Tačka''. Da li postoji problem s ovim? Postoji li neki razlog da se insistira, tražeći "dublje" odgovore koje samo teizam može da ponudi? / Jasno je da ne postoji. Nije bitno koju priču pričate o ontološkom temelju moralne vrijednosti, morate u nekom trenutku doći do sopstvene ''tačke''. Ako kažete da je ljubav nužno dobra jer Bog nužno postoji i voli, te budući da je ''božija'' moralna priroda konačni standard dobrote, onda možemo pitati šta je to što čini božiju moralnu prirodu konačnim standardom. Ne bi bilo mudro odgovoriti: "Jer ''ona'' uključuje ljubav i pravdu i ostalo", jer bi nas to ograničilo na mali i sasvim neprosvijetljeni krug "objašnjenja". U nekom trenutku, prosto ćete stisnuti i reći: "Jednostavno je tako"." (''Ibid.'')
 
 
*"Čak i ako sam u pravu u razmišljanju da ne moramo utemeljiti moralne vrijednosti u Bogu[[Bog]]u, možda se još može postaviti pitanje da li trebamo Boga da bi objasnili moralne ''dužosti[[obaveza|dužost]]i''. Moralne dužnosti (može se reći) moraju biti konstituisane naredbama da bi imale imperativnu snagu, te savršeno dobar Bog je jedini adekvatanprikladan izvor takvih naredbi. Međutim, čini mi se da neteista koji prihvata moralni realizam nije bez odgovora u ovom trenutku. Mogu postojati opcije, od kojih ću spomenuti samo dvije. / Prva je jednostavno da se porekne da dužnosti moraju biti konstituisane naredbama da bi imale imperativnu snagu. Postoji, na kraju, dosta normativnih zakona koji ne zahtijevaju zakonodavca. Ako, na primjer, znate da su dvije izjave međusobno nekonzistentne, a također znate da je jedna od njih tačna, onda ne ''treba'' da prihvatite drugu. Niko ne misli da nam je potrebna "božanstvena naredba" da bi objasnili ''ovo'' pravilo. Ne vidim razlog zašto treba biti drugačije za ''moralna'' pravila. Ako je ovo tačno, onda je otvoren put za neteistu da kaže da su osnovne moralne dužnosti temeljne moralne činjenice i (kao moralne vrijednosti) ne zahtijevaju dalje temelje ili osnove. / Ali pretpostavite da je poželjno nešto dalje. Evo još jedne opcije. To je varijanta teorije idealnog gledatelja. Čak i ateista može konzistentno identifikovati dužnosti sa naredbama koje ''bi izdalo'' savršeno biće. To možda ne bi odgovorilo na svako pitanje koje bi željeli rješiti; ali to bi sigurno učinilo dužnošću da se ne ubija, krade ili prakticira okrutnost." (''Ibid.'')
 
 
[[Kategorija:Filozofija]]
[[Kategorija:WesAmerički Morristonfilozofi]]
{{Wikipedia}}