Otvori glavni meni

Izmjene

m
**"Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti - podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom." (''[[Uhode]]'')
 
*[[Eldar Sarajlić]]
**"Bosna i Hercegovina je, kako želim pokazati, paradigmatski slučaj postmodernog konstituisanja etniciteta kao sistematske prakse proizvodnje kulturne razlike. Savremena Bosna i Hercegovina je, u tom smislu, i postmoderna zemlja ''par excellence'', čiji institucionalni okvir, kao i njena svakodnevna društvena egzistencija, potvrđuju principe postmoderne dekonstrukcije modernih izvjesnosti znanosti, istine i univerzalizma, kao i svođenja politike na isključive kulturne i etničke osnove. Svi parametri formuliranja etniciteta kao postmodernog fenomena konstrukcije kulturne razlike - od specifičnog odnosa spram Moderne, uspostavljanja razlike kao konstitutivnog principa političkog djelovanja, dekonstrukcije uloge i statusa države, do antikolonijalnog karaktera postkomunističke politike - pronalaze svoje utemeljenje u savremenim formama političkog egzistiranja u ovoj zemlji." (''[[Kultura kulture]]'')
**"Iako Dayton implicira kontinuitet Bosne i Hercegovine od njenog zvaničnog stjecanja međunarodne nezavisnosti, 1992. godine, simbolički on zasniva sasvim novu državu, odbacuje sav povijesni balast i konstituiše virtualno ''postdaytonsko'' društvo, pseudopostojeću zajednicu tri zasebna subjekta. Za Bosnu i Hercegovinu kao socio-povijesnu činjenicu, akt potpisivanja Sporazuma predstavlja istovremeno i otkriće novog svijeta, egzistencije s onu stranu političke realnosti - cyber-državu i prostor u kojem se nove političke prakse konstituišu kao novi fizikalni zakoni [...] Postdayton je tako utjelovio onaj baudrillarovski momenat kada povijest kao logičan slijed prestaje, a počinje ''simulacija'': sistem u kojem politički razvoj zajedničke zemlje biva otrgnut od povijesne materijalnosti i pretvoren u samoodnošeće kruženje zraka (kultura kulture). Tako je razvojni put BiH od potpisivanja Daytona 1995. godine išao unazad, do 1992. i opet naprijed ka 1995. te opet nazad istom putanjom - u beskonačnom regresu reakcionarne postmodernosti koja je izgubila smisao za logiku i povijest. U tom smislu, suštinski ''daytonska'' Bosna i Hercegovina je faktički nastala izbijanjem rata, 1992. godine, i postojala sve do trenutka u kojem su Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović stavili svoje potpise na ono što je figuriralo kao smrtna presuda bosanskohercegovačke Moderne - sam sporazum - da bi već nakon posljednjeg poteza nalivpera onoga koji je zadnji potpisao Daytonski sporazum, nastupila era ''postdeytonskog'' društva Bosne i Hercegovine, prve istinski postmoderne zemlje na Balkanu." (''Ibid.'')
10.653

izmjene