Razlika između verzija stranice "H. L. A. Hart"

**"Hart je pokušao pokazati da dobra analitička jurisprudencija ''jeste'' sociologija, jer kada je objasnio značenje relevantnih termina, nije više bilo "pravog" sociološkog posla da se završi. Sakupljanje empirijskih podataka neće dodati ništa od vrijednosti onome što dobra analitička filozofija može uraditi [...] [O]vo stanovište bilo je instrumentalno u ustanovljavanju gledišta da je pravna filozofija drugačiji, zatvoren, čak izoliran domen. Odgovarajući na zagonetku normativnosti prava "interno", tj. konceptualnom analizom i sociologijom iz naslonjača, Hart je prekinuo vezu između jurisprudencije i kako normativne filozofije, tako i empirijskih istraživanja, na tački gdje bi se mislilo da je najnužnija. Odatle je mali korak ka popularijem gledištu danas da analitička jurisprudencija i društvene nauke imaju jako malo toga za reči jedni drugima jer se bave različitim stvarima [...] Hart je stoga nanovo iscrtao granice područja jurisprudencije od onoga kako je to razumio [[John Austin|Austin]] na dva bitna načina. Prvi je pomak od objašnjenja koje kreće od normativnosti, do objašnjenja koje kreće od valjanosti, koji je transformirao demarkaciju domena istraživanja (šta god da je pozitivno pravo je materija jurisprudencije) do dosta drugačije materijalne tvrdnje [...] Hartova privrženost ovom gledištu vidljiva je iz činjenice da je po njegovom okviru konceptualna nemogućnost nepozitivnog prava tačna po definiciji. Po objašnjenju koje kreće od valjanosti nešto može biti pravo samo ako je identifikovano prema nekom testu valjanosti. Sadržaj testa može se mijenjati u od jednog pravnog sistema do drugog, ali postojanje samog testa je van sumnje. A budući da je oznaka pozitivnog prava da je (pravno) valjano, onda je tvrdnju nemoguće opovrgnuti [...] [U] određenom smislu savremena pravna filozofija je novi predmet, koji nije postojao prije ''[[Koncept prava|Koncepta prava]]''. Transformacija koju je Hart donio jurisprudenciji je ova: može se imati predmet zvani "pravna filozofija" kao različit od kako sociologije, tako i političke filozofije, i biti će moguće održati ovaj predmet živim samo vještačkim držanjem izvan, kao da nije dio predmeta, vrstu problema i pitanja koja predstavljaju izazov ovoj demarkaciji. Stoga, po definiciji, razlike između pravnih sistema za koje se vjerovatno može pokazati da je izazov pojmu "opće jurisprudencije" (u njegovom savremenom značenju) isključuju se kao da su domen sociologije (i stoga irelevantne); a odvajanje pravne filozofije od političke filozofije opet garantuje da bilo koji pokuzšaj da se pokaže da politički temelji pravnog sistema rezultiraju u fundamentalno različitim koncepcijama prava također se proglašava zabranjenima i stoga se može zanemariti." (''H.L.A. Hart and the Invention of Legal Philosophy'')

 

**"Koncept pravila priznanja (koje se temelji na pojmu društvenog pravila) jeste osovina oko koje se kreće Hartova teorija prava. Sa njim, vjerovao je, može objasniti kako je pravo temeljno stvar konvencije ili običaja, široko tumačenog, a da ipak prevazilazi društveni običaj; kako pravo konstituiše sistematsko jedinstvo i održava se kroz vrijeme; kako pravna pravila mogu biti autoritativna ne s obzirom na njihov sadržaj ili vrijednost (pravdu, mudrost, ili razumnost) već s obzirom na njihov izvor u institucionalizovanoj formi društvenog priznanja; kako može stvoriti obaveze koje nisu nužno, međutim, moralno obavezujuće; kako se gledište pravne elite može razilaziti od onog običnih građana bez da gubi svoj autoritativni status; i stoga kako pravo, koje treba da normativno kontroliše i upravlja društvenom interakcijom može, bez da u potpunosti izgubi status pravnog sistema, učiniti se večini svojih subjekata kao strani prinudni mehanizam." (''[[Pravna filozofija u dvadesetom stoljeću]]'')