Razlika između verzija stranice "Kultura kulture"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 18:
*"Iako Dayton implicira kontinuitet Bosne i Hercegovine od njenog zvaničnog stjecanja mešunarodne nezavisnosti, 1992. godine, simbolički on zasniva sasvim novu državu, odbacuje sav povijesni balast i konstituiše virtualno ''postdaytonsko'' društvo, pseudopostojeću zajednicu tri zasebna subjekta. Za Bosnu i Hercegovinu kao socio-povijesnu činjenicu, akt potpisivanja Sporazuma predstavlja istovremeno i otkriće novog svijeta, egzistencije s onu stranu političke realnosti - cyber-državu i prostor u kojem se nove političke prakse konstituišu kao novi fizikalni zakoni [...] Postdayton je tako utjelovio onaj baudrillarovski momenat kada povijest kao logičan slijed prestaje, a počinje ''simulacija'': sistem u kojem politički razvoj zajedničke zemlje biva otrgnut od povijesne materijalnosti i pretvoren u samoodnošeće kruženje zraka (kultura kulture). Tako je razvojni put BiH od potpisivanja Daytona 1995. godine išao unazad, do 1992. i opet naprijed ka 1995. te opet nazad istom putanjom - u beskonačnom regresu reakcionarne postmodernosti koja je izgubila smisao za logiku i povijest. U tom smislu, suštinski ''daytonska'' Bosna i Hercegovina je faktički nastala izbijanjem rata, 1992. godine, i postojala sve do trenutka u kojem su Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović stavili svoje potpise na ono što je figuriralo kao smrtna presuda bosanskohercegovačke Moderne - sam sporazum - da bi već nakon posljednjeg poteza nalivpera onoga koji je zadnji potpisao Daytonski sporazum, nastupila era ''postdeytonskog društva'' Bosne i Hercegovine, prve istinski postmoderne zemlje na Balkanu." (str. 228-229)
*"[U bosanskohercegovačkoj političkoj stvarnosti] niti jedan od samouspostavljenih etničkih aktera ne insistira na univerzalnosti političkih principa zajedničkog okvira, već subjektivnost svake od etnokulturnih sfera (u kojima vrhune nesrazmjerne i nesamjerljive moralne i društvene sfere) uspostavlja kao konsenzualnu normu. To se ne odnosi isključivo na srpski i hrvatski (kod kojih je to na ravni političke svakodnevnice) već i na bošnjački etnonacionalni diskurs, koji i pored retorike zalaganja za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i uspostavljanje kategorije bosanstva kao kulturnog sadržaja za politički okvir željene nacije-države, jasno pokazuje da u takvom okviru nema mjesta za kulturu u kojoj bošnjačka formula etnonacionaliteta (bogumili-islam-Bosna) nije ultimativnom 'patriotskom' referencom." (str. 232)
*"[P]revlast etničkog nad svim oblastima javnog djelovanja u Bosni i Hercegovini onemogućila je socijalnu i političku kritiku koja bi bila izvanjska etničkom kategorijalnom sistemu, te i nju kao takvu reducirala na propisani kulturni iskaz [...] Iako je fenomen etničkog, posebno ukoliko je iskazan u formi prevlasti pretpostavljenih primordijalnih simbola i mehanizama učitavanja u teritoriju, skoro poslovično smatran predmodernim fenomenom, te često i tumačen u okviru takvog diskursa, njegovo proizvođenje i sveopšta moć u Bosni i Hercegovini pokazuju dominantno postmoderne karakteristike te fenomenologije, upravo iz razloga što se održava svojevrsnim simulacijskim diskursom otrgnute referentnosti i legitimira logikom pluralističke egzistencije mikro-narativa te subjektivnih sfera kulturno određene pravednosti. Etnička transgresija, koja bi pretpostavila mogućnost "prelaska" etničke granice u političkom smislu tako je proglašena vrhunskom blasfemijom i povredom moralnog poretka kulturološki uspostavljene egzistencije." (str. 234-235)
*"U tom kontekstu su ''i'' oni koji zagovaraju partikularizam (prvenstveno se to odnosi na ključne srpske i hrvatske etnopolitičke poduzetnike) ''i'' oni koji nastupaju sa pretpostavljenih univerzalističkih osnova (što je slučaj sa bošnjačkim nacionalnim diskursom [...]) kulturni fundamentalisti i ekskluzivisti. Prvi jer negiraju bilo kakvu univerzalno koncipiranu solidarnost koja transcendira "kulturne granice", a drugi jer univerzalnost proglašavaju isključivim kulturnim svojstvom vlastite etničke zajednice." (str. 234)
*"Pogled na državu Bosnu i Hercegovinu, ili barem ono što se titulira ovom odrednicom, sasvim jasno ukazuje na činjenicu ehzaltacije znakova "zasnovane na poricanju stvarnosti" kao procesu kojim se svaka ''politička razlika'' dekonstruirana i zanemarena u korist ''kulturne razlike'', kao prakse generiranja moći i legitimacije [...]" (str. 236)
==Izdanje==
| |||