Razlika između verzija stranice "Principi socijalne pravde"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Napravljena stranica sa '{{Infokutija knjiga| |naziv =Principi socijalne pravde |autor =David Miller |slika = |tekst uz slik...' |
No edit summary |
||
Red 21:
*"[N]acionalne države imaju posebno mjesto ovdje, jer gdje je država tako konstituisana da njeni građani dijele zajednički nacionalni identitet, rezultirajuća politička zajednica ima tri odlike koje čine primjenu principa pravde izvedivim i plodonosnim. / Prvo, nacionalni identiteti imaju tendenciju da stvore snažne veze solidarnosti među onima koji ga dijele, veze koje su dovoljno snažne da nadjačaju razlike religije, etniciteta i tako dalje [...] Moja tvrdnja nije da pravda formalno zahtijeva ovo specifično ograničenje opsega, već da se principi koje koristimo uvijek, kao stvar psihološke činjenice, primjenjuju u omeđenim društvima, i da je integrirajuća snaga nacionalnog identiteta dovoljno velika da učini nacionalnu zajednicu našim primarnim univerzumom raspodjele [...] Drugo, nacionalne političke kulture uključuju spektar zajedničkih razumijevanja koje čine bitnu pozadinu principima socijalne pravde [...] Konačno [...] [š]ta može motivirati privrženost principima socijalne pravde, onda, jedne povjerenje potpomognuto prinudom, i ovo je kombinacija sila koju nacionalna država jedinstveno može da ponudi. / Odsustvo ove tri odlike na svjetskoj razini znači da se globalna pravda ne može razumijevati na modelu društvene pravde, barem ne za predvidljivu budućnost."
==2. Skica teorije pravde ==
*"Ja predlažem drugačiju vrstu pluralizma o pravdi [...] Prije nego počinjanje sa društvenim dobrima i njihovim značenjima, počnimo sa onim što ću ja zvati "modaliteti društvenih odnosa". Ljudska bića mogu stojati u različitim vrstama odnosa jedni prema drugima, i najbolje možemo razumjeti kakve zahtjeve pravde neko može činiti prema nama gledajući prvo na naročitu prirodu našeg odnosa. U stvarnom svijetu takvi odnosi su često veoma kompleksni i višeznačni, ali moguće je analizirati ih u smislu malog broja osnovnih modaliteta. Ako je naš cilj da otkrijemo šta socijalna pravda znači za stanovnike savremenih liberalnih društava, moramo razmotriti tri takva modaliteta, koja ću označiti kao ''solidaristička zajednica'', ''instrumentalno udruženje'' i ''građanstvo'' [...] [Ova skica] ignoriše činjenicu da ljudi koji su povezani na jedan ili više od ova tri načina će često također imati i institucionalni odnos, definiran pravom ili drugim pravilima i procedurama."
*"Pravda znači tretiranje ''svake'' osobe na način koji je prikladan toj osobi lično. Ona također sugeriše da je postupanje nešto što se ''duguje'' B-u, C-u, D-u, i tako dalje - drugim riječima, nešto što oni mogu pravično zahtijevati i nešto što im A duguje. To su, onda, opće odlike koje razlikuju pravdu od drugih etičkih principa. Ali da bi popunili formuli na suštinski način, moramo znati ''šta'' B, C, i D mogu pravično zahtijevati od A, a to ne možemo učiniti bez razmatranja općeg odnosa u kojem oni stoje prema njemu. Kada je taj odnos određen, mi (kao kompetentni korisnici koncepta pravde) znamo kriterij prema kojem se dužnosti trebaju izračunati, da li potrebe, zasluge, jednakosti ili šta drugo."
*"Moj argument ovdje ima dva dijela. Prvo, određeni modalitet odnosa može biti zahtijevan da učini princip pravde ''izvodljivim'' za korištenje. Drugo, modalitet udruženja čini korištenje jednog naročitog principa pravde ''podesnim'' u neposrednijem smislu [...] Ove veze nisu logički zaključci. Neko ko prepoznaje da je njen odnos prema B-u, C-u i D-u čisto instrumentalni, ali opet instistira da tumači pravdu među njima u smislu potrebe, nije kriva da je počinila logičku grešku. Ali reći ovo znači ne reći ništa više nego da je kretanje od opisa situacije do njene etičke ocjene manje od logičkog zaključka."
*"[S]olidaristička zajednica postoji kada ljudi dijele zajednički identitet kao članovi relativno stabilne grupe sa zajedničkim etosom [...] U savremenim liberalnim društvima [...] ona postoji samo u donekle oslabljenoj formi. Za večinu ljudi solidaristički odnosi javljaju se prvenstveno unutar porodice. Slabiji oblici solidarnosti pojavljuju se u klubovima, vjerskim grupama, radnim timovima, profesionalnim udruženjima, i tako dalje. U širim razmjerama nacionalnost nudi formu zajednice koja je indirektna i posredovana zajedničkim praksama i zajedničkom kulturom [...] U solidarističkim zajednicama substantivni princip pravde jeste raspodjela shodno potrebama. Od svakog člana se očekuje da doprinese olakšanju potreba drugih u proporciji prema mogućnostima, opsegu odgovornosti koji zavisi od toga koliko su bliske veze zajednice u svakom slučaju (mogu zahtijevati više pomoći od mog brata nego od mog kolege s posla). Potrebe će se razumijevati u smislu općeg etosa zajednice."
*"Drugi modalitet odnosa jeste instrumentalno udruženje. Ovdje se ljudi odnose jedni prema drugima na utilitarni način; svaki ima ciljeve i svrhe koji se najbolje mogu realizirati u saradnji sa drugima. Ekonomski odnosi su paradigma za ovaj modalitet [...] [R]elevantni princip pravde jeste raspodjela prema zasluzi."
*"Treći modalitet udruženja koji je relevantan za moju teoriju jeste građanstvo. U savremenim liberalnim demokratijama, članovi političkog društva su u vezi ne samo kroz njihove zajednice ili instrumentalna udruženja već i kao sugrađani. Za svakog ko je puni član takvog društva smatra se nosiocem niza prava i obaveza koje zajedno određuju status građanina. Građanstvo je, naravno, formalno definirano zakonom, ali ispod pravne definicije leži razumijevanje građanstva kao zajedničkog društvenog ili političkog statusa koje se može prizvati u kritici postojeće pravne prakse [...] Primarni distributivni princip građanskog udruženja je jednakost [...] Iako je jednakost temeljni princip pravde koji upravlja odnosima među građanima, ponekad građanstvo može utemeljiti zahtjeve pravde temeljene na potrebi ili zasluzi. Građanima kojima nedostaju sredstva potrebna da igraju svoju ulogu kao puni građani zajednice imaju pravedan zahtjev da im se takva sredstva obezbijede [...] Teškoća ovdje je razdvajanje onoga što je implicitno u ideji građanstva od zahtjeva koje ljudi mogu činiti jedni prema drugima kao članovi nacionalnih zajednica."
[[Kategorija:Literatura]]
| |||