Razlika između verzija stranice "Tarik Haverić"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 15:
:• Bosna i Hercegovina, iako nije suverena, funkcionira kao država.
Da bi se ta »protivrječnost« razriješila, Bosnu i Hercegovinu ne smijemo posmatrati kao dovršenu normativnu pojavu koju bi bilo moguće opisati u trajnim i stabilnim kategorijama, već prije kao proces proizvođenja normi koji je započeo 1995, a još nije ni izbliza završen. Naša država je u tom procesu objekt a ne subjekt: bosanskohercegovački državni fenomen upućuje, u pogledu svih elemenata klasičnog učenja, na instance izvan (i iznad) bosanskohercegovačkog teritorija i stanovništva. / Drugim riječima, pravne norme koje važe na teritoriju Bosne i Hercegovine formalno su djelo njezinih zakonodavnih tijela, kojima je dopušteno da ih donesu samo zato što sadržinski ne odstupaju od normi na snazi u referentnom okruženju (tj. liberalno-demokratskim zemljama Zapadne Evrope). »Suverena vlast« Bosne i Hercegovine ne bi mogla da ih ne donese, u tom smislu što bi njihovo nedonošenje, ili donošenje normi drukčijeg sadržaja, izazvalo povlačenje zaštite koja jedina neutralizira partikularne volje koje teže da Bosnu i Hercegovinu kao državnu organizaciju demontiraju. / Ali je, istovremeno, donošenje »pod pritiskom« takvih normi, radilo se o reformi policije ili visokog obrazovanja, najbolje jamstvo da će ona opstati kao država, makar i nesuverena [...] Da zaključim: iako, po klasičnom učenju, nema obilježja države, Bosna i Hercegovina nastavlja da postoji zahvaljujući geopolitičkom okruženju koje je, s nastupanjem nove epohe, izgubilo konjunkturalnu i zadobilo strukturalnu dimenziju. Ona nije započela svoj samostalni život kao suverena država koja će s vremenom zadobiti priznanje, već kao priznata država koja će s vremenom ostvariti »suverenost« — shvaćenu kao stvaranje pozitivnog prava koje je slobodno samo dotle dok sadržinski ne izlazi iz zadanog okvira." (''Studenti i njihova država: o državnosti u teoriji i praksi'')
*""Konsocijacionistička" argumentacija protiv liberalnog modela ne samo da se nevaljanim uopštavanjem služi, ona na njemu ''počiva''. Njezini zagovornici u svom izlaganju ''ne dolaze'' do ''nekog'' zaključka već ''polaze'' od ''jednog određenog'' zaključka, i u svojoj orijentaciji na gusto ispisanoj mapi opisa i (samo)opravdanja liberalizma brižljivo biraju, kao relevantne činioce, one putokaze koji će ih do tog zaključka opet dovesti. Naravno, svaki argument je konstrukcija, ali nije svaka konstrukcija argument. Kada ovi autori preuzimaju deskriptivne i normativne elemente od pisaca različitih profila i iz različitih epoha, ali samo onoliko koliko ti elementi opslužuju njihovu ideološku pred-rasudu, to opasno liči na intelektualnu verziju ‚komunističke samoposluge‘. [...] figuru, koja se odnosi na sklonost balkanskih subjekata — individualnih i kolektivnih — da zapadnoevropsku civilizaciju sa svim njezinim vrijednostima, dostignućima, praksom i ustanovama posmatraju kao samoposlugu u koju po želji ulaze u bilo koje doba, u kojoj mogu da kupuju ili samo razgledaju, gdje uzimaju samo ono što im se sviđa, dok kraj onoga što im se ne sviđa nezainteresirano prolaze ili ga eventualno šutnu s prezirom i izlaze s punim kolicima ništa ne plativši ("komunizam"!)." (''Muke s liberalizmom'', Status, br. 13/2008.)
| |||