Razlika između verzija stranice "Brian Tamanaha"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Infokutija
|ime=Brian Tamanaha
|pravo ime=
|slika=
|tekst uz sliku=američki pravni teoretičar
|datum rođenja=
|mjesto rođenja=
|datum smrti=
|mjesto smrti=
|počasti=
}}
Line 25 ⟶ 27:
*"Pravo je šta god ljudi identifikuju i tretiraju kroz njihove društvene prakse kao "pravo" (ili ''droit, recht'', itd.) [...] [B]ilo koji članovi date grupe mogu identifikovati šta je pravo, dokle god to konstituiše konvencionalnu praksu [...] Minimalni prag za kvalificiranje jeste da dovoljno ljudi sa dovoljnim uvjerenjem razmotri nešto da bude "pravo", i da djeluje u skladu sa svojim vjerovanjem, na načine koji imaju utjecaja na društvenu arenu." (''Ibid.'')
*Pravni pozitivizam utjelovljuje zdravorazumsko priznavanje da je pravo šta god pravni zvaničnici provode kao pravo bez obzira da li je lošeg sadržaja ili posljedice; kao što je [[John Austin]] suho istakao, pogubitelj neće biti ponukan u svom mračnom zadatku prigovorom osuđenog čovjeka da je zakon po kojem treba biti obješen nevaljan jer je nemoralan. Teorija prirodnog prava je građena na uobičajenim vjerovanjima da je pravo (ili treba biti) pravedno i da je moralnost objektivna (u određenom smislu). Društveno-pravna teorija je utemeljena na uobičajenim percepcijama da pravo ima društvene utjecaje i posljedice i da se koristi instrumentalno. Povezanost između pozadinskih vjerovanja i teorija je velika jer same teorije su društveni proizvodi neraskidivo povezani sa postojećim društvenim gledištima, praksama, i okolnostima [...] Kritično je vidjeti da se pravnici (ili građani) mogu priklanjati svim trima pozadinskim vjerovanjima istovremeno bez kontradikcije ili nekonzistentnosti - ona može vjerovati da su pravna pravila pravno valjana čak i kada su nemoralna; pravo treba biti pravedno i neke moralne norme su objektivno ispravne; i pravo je društvena institucija koja se koristi da ostvari ciljeve. Zaista ova kombinacija vjerovanja vjerovatno nije neuobičajena. Samo kada su ova vjerovanja istaknuta na višim nivoima apstrakcije i suočena kao suprotne teorijske pozicije sa definirajućim elementima nastaju nekompatibilnosti. Neuspjeh da se označi razlikovanje između teorija prava i pozadinskih pretpostavki bio je plodan izvor zabune [...] Prirodno pravo uzima ''normativni'' uklon na pravo. Pravni pozitivizam uzima ''konceptualni'' ili ''analitički'' uklon na pravo. Društveno-pravna teorija uzima ''empirijski'' orijentiran uklon na pravo. Drugim riječima: prirodno pravo je temeljeno na moralnoj filozofiji, pravni pozitivizam u analitičkoj filozofiji, i društveno-pravna teorija u nauci. (Ističem "nauku" ekspresivno da uključim historiju, ekonomiju, sociologiju, antropologiju, psihologiju - bilo koji pristup sa empirijskim fokusom temeljenim na posmatranjem, dokazima, verifikacijom, falsifikacijom, indukcijom, dedukcijom, prikupljanjem podataka, i drugim takvim metodama). Izraz "uklon" označava da, dok svaki dio ima svoj poseban centar, nisu međusobno isključujući odjeljci. Kada se ne gurnu u antagonističke ekstreme, ove tri orijentacije se međusobno balansiraju [...] Sva tri imaju normativne implikacije; sva tri se tiču konceptualne analize; sva tri prihvataju pravo kao društvenu instituciju." (''The Third Pillar of Jurisprudence: Social Legal Theory'')
| |||