Razlika između verzija stranice "Nepravda"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
Harač (razgovor | doprinosi)
Red 43:
*[[Jeffrey Goldsworthy]]
**"Pravni filozofi se slažu da su nekim okolnostima sudije moralno opravdane u laganju o pravu. To je standardni odgovor pravnih pozitivista na kritike prirodnog prava. Kada pravnici prirodnog prava optuže pravne pozitiviste da zahtijevaju od sudija da primjenjuju zle zakone, pozitivisti odgovaraju da sudijina pravna obaveza da primjenjuje pravo može biti prevagnuta moralnom obavezom da to ne čini. Sudije ne trebaju voljno biti u tajnom sporazumu sa ekstremnom nepravdom, čak i ako moraju lagati da je izbjegnu. U literaturi se obično raspravlja o tri načina na koje pozitivistički sudija može zaobići ovo (bez da prođe kroz damaščansko preobraćenje na neku vrstu prirodno pravne teorije): (1) iskreni prkos, koji bi mogao voditi sankcijama, uključujući razriješenje sudije i/ili kažnjavanje; (2) ostavku; i (3) skriveni neposluh prikriven prividnim i neiskrenim pravnim racionalizacijama. / Ukoliko prve dvije opcije odvedu sudiju koji se protivi da napusti službu, i da bude zamijenjen onim koji je lojalniji, onda nepravda neće biti izbjegnuta ili ispravljena. Druga opcija, otkaz, otvorena je kritikama da je bijeg: sudija ostaje čistih ruku, ali žrtva i dalje trpi nepravdu. To nas ostavlja s trećom opcijom, izgovaranje - ili, kako je to oslovio naslov nedavne američke polemike o fenomenu: "Da bi učinili veliko dobro, učinite malo lošeg"." (''The Limits of Judicial Fidelity to Law'')
 
*[[John Rawls]]
**"Postoje dva načina na koji mogu nastati nepravde: trenutna uređenja mogu, u različitim stepenima, odstupiti od javno prihvaćenih standarda, koji su sa svoje strane više ili manje pravedni; ili, ova uređenja mogu biti u skladu sa gledištem dominantne klase, ali je shvatanje po sebi nerazumno i u mnogim slučajevima očito nepravedno." (''[[Teorija pravde]]'')
**"[M]i podvrgavamo svoje ponašanje demokratskoj vlasti samo u mjeri koja je nužna da se jednako učestvuje u neminovnim nesavršenostima ustavnog sistema. Prihvatanje ovih teškoća znači prosto shvatanje i volju da se radi unutar granica koje nameću okolnosti ljudskog života. S ovim u vidu, mi imamo prirodnu dužnost uljudnosti da se ne pozivamo na nedostatke društvenih uređenja kao na gotov izgovor da ih ne poštujemo, niti smijemo da iskorištavamo neminovne šupljine u pravilima da bismo unaprijedili sopstvene interese. Dužnost uljudnosti nameće dužno prihvatanje nedostataka ustanova i izvjesno uzdržavanje od njihove zloupotrebe. Bez nekog prihvatanja ove dužnosti uzajamno pouzdanje i povjerenje vjerovatno će pući. Stoga barem u stanju bliskom pravednom, obično postoji dužnost (za neke također i obaveza) da se poštuju nepravedni zakoni, pod uslovom da ne pređu izvjesne granice nepravde. Ovaj zaključak nije mnogo snažniji od onoga koji utvrđuje našu dužnost da poštujemo pravedne zakone." (''Ibid.'')
 
*[[Johann Heinrich Pestalozzi]]