Razlika između verzija stranice "O duhu zakona"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 10:
==Knjiga VI==
*"U despotskim državama zakonâ ni nema: sam je sudac vlastito pravilo. U monarhijskim državama postoji zakon; i tamo gdje je izričit, sudac ga slijedi; tamo gdje nije, sudac traži njegov duh. U republikanskoj vladavini, u prirodi je uređenja da suci slijede slovo
==Knjiga XI==
*"Istina je da izgleda kako u demokratijama narod čini sve što hoće; ali politička sloboda ne sastoji se u tome da se čini šta se hoće. U jednoj državi, to jest u društvu gdje postoje zakoni, [[sloboda]] se može sastojati samo u tome da možemo činiti ono što moramo htjeti, i da nismo prisiljeni da činimo ono što ne smijemo htjeti. / Treba da imamo na umu šta je nezavisnost, a šta sloboda. Sloboda je pravo da činimo sve što zakoni dopuštaju; i ako bi neki građanin mogao činiti ono što zakoni zabranjuju, ne bi više bilo slobode, jer bi i drugi imali tu moć." (''3. Šta je sloboda'')
*"[[Demokratija]] i aristokratija uopće nisu, po svojoj prirodi, slobodne države. Politička sloboda nalazi se samo u umjerenim vladavinama, ali i tamo ne uvijek, već samo kada se vlast ne zloupotrebljava. Ali drevno iskustvo govori da je svaki čovjek koji ima vlast sklon da je zloupotrebljava, sve dok ne naiđe na granice. Ko bi to rekao! I samoj vrlini potrebne su granice. / Kako se vlast ne bi mogla zloupotrebljavati, potrebno je da stvari budu tako udešene da jedna vlast ustavlja drugu. Ustav može biti takav da niko neće biti prisiljen da čini stvari na koje ga zakon ne obavezuje, niti da ne čini one koje zakon dopušta." (''4. Nastavak o istom predmetu'')
*"U svakoj državi postoje tri vrste
*"Politička [[sloboda]] građanina jest onaj duhovni mir koji proizilazi iz uvjerenja svakog čovjeka da je bezbjedan; a da bismo imali tu slobodu, treba da vladavina bude takva da se građanin ne mora bojati drugog građanina. / Kada su zakonodavna i izvršna vlast objedinjene u istoj osobi ili istom upravnom tijelu, nema slobode; jer treba se bojati da će taj monarh ili senat donositi tiranske zakone, kako bi ih izvršavao na tiranski način. / Slobode nema ni ako sudska vlast nije odjeljena od zakonodavne i izvršne vlasti. Ako bi bila spojena sa zakonodavnom, vlast nad životom i slobodom građana bila bi samovoljna: jer, sudac bi bio zakonodavac. Ako bi bila spojena s izvršnom, sudac bi mogao imati snagu ugnjetača. / Sve bi bilo izgubljeno ako bi isti čovjek, ili isto tijelo sastavljeno od uglednika, bilo iz redova plemića bilo iz redova naroda, vršilo te tri vlasti: vlast donošenja zakona, vlast izvršenja javnih odluka i vlast suđenja zločinâ ili sporova privatnih lica." (''6. O uređenju Engleske'')
*"
|