Razlika između verzija stranice "Društveni ugovor"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 20:
==Knjiga II==
*"Prva i najvažnija posljedica dosad ustanovljenih načela jest da samo opća volja može upravljati snagama države u skladu sa svrhom za koju je ova osnovana, a to je zajedničko dobro: jer ako je suprotstavljenost pojedinačnih interesa stvorila potrebu da se uspostave društva, saglasnost tih istih interesa učinila je to uspostavljanje mogućim. Društvenu vezu stvara ono što je u tim različitim interesima zajedničko, i kada ne bi bilo neke tačke u kojoj se svi interei slažu, nikakvo društvo ne bi moglo postojati. I jedino prema tom zajedničkom interesu treba upravljati društvom. / Tvrdim, dakle, da se [[Suverenitet|suverenost]], koja je samo izvršavanje opće volje, nikada ne može otuđiti, te da suverena, koji je samo jedno skupno biće, ne može niko predstavljati nego on sam; vlast se može prenijeti, ali ne i volja [...] Ako dakle narod naprosto obeća da će se pokoravati, on tim činom sebe raspušta, gubi svoje svojstvo naroda. Čim postoji gospodar, nema više suverena, i političko tijelo je razoreno [...] Iz istog razloga iz kojeg je suverenost neotuđiva, ona je i nedjeljiva. Jer volja ili jest opća, ili nije; ona je volja cjelokupnog naroda, ili samo jednog njegovog dijela. U prvom slučaju, ta izražena volja je akt suverenosti i predstavlja zakon. U drugom slučaju, to je samo pojedinačna volja, ili neki akt državne uprave; u najboljem slučaju to je uredba." (''1. Suverenost je neotuđiva''; ''2. Suverenost je nedjeljiva'')
Red 26:
*"Ako je [[država]] ili politička zajednica tek moralna osoba čiji se život sastoji u savezu njenih članova, i ako je njena najvažnija briga da se sama očuva, potrebna joj je sveopća i obavezujuća sila da pokreće i razmiješta svaki dio na način koji najviše odgovara cjelini. Kao što priroda daje svakom čovjeku apsolutnu vlast nad svim njegovim udovima, društveni ugovor daje političkom tijelu apsolutnu vlast nad svim njegovim članovima, i to je ona vlast koja, upravljana općom voljom, nosi, kao što sam rekao, naziv suverenost [...] Sve usluge koje građanin može učiniti državi, dužan je da ih učini čim to suveren zatraži; ali suveren, opet, ne može opteretiti podanike nikakvim okovima koji zajednici nisu potrebni; on ne može čak to ni željeti, jer pod zakonom uma ništa se ne čini bez razloga, upravo kao ni pod zakonom prirode." (''4. O granicama suverene vlasti'')
*"[[Obaveza|Obaveze]] kojima smo vezani za društveno tijelo moramo poštovati zato što su uzajamne, a njihova je priroda takva da čovjek, ispunjavajući ih, ne može da radi za drugoga, a da ne radi i za sebe. Zašto je opća volja uvijek ispravna i zašto svi uvijek žele sreću svakoga, ako ne zato što nema nikoga ko pod riječju ''svako'' ne podrazumijeva sebe, i ko ne misli na sebe samoga glasajući za sve? Što dokazuje da ravnopravnost i pojam pravde koji ona proizvodi potječu od prvenstva koje svako daje sebi, pa posljedično tome i od čovjekove prirode; da opća volja, ako zaista hoće da bude opća, treba da bude takva po svome predmetu i po svojoj biti; da treba da polazi od svih da bi se primijenila na sve; i da gubi svoju prirodnu ispravnost kada teži nekom pojedinačnom i određenom predmetu: jer tada, sudeći o nečemu što nam je strano, nemamo nikakvog istinitog načela pravičnosti kojim se rukovodimo." (''4. O granicama suverene vlasti'')
*"[V]olju poopštava manje broj glasova a više zajednički [[interes]] koji te glasove ujedinjuje: jer, kod opće volje svako se nužno podvrgava uslovima koje nameće drugima; u raspravi o bilo kojoj pojedinačnoj stvari nestaje ono zadivljujuće slaganje interesa i pravde što zajedničkim
*"[K]ada cijeli [[narod]] odlučuje o cijelom narodu, on uzima u razmatranje jedino samoga sebe; i ako se tada stvori odnos, to je odnos cijelog predmeta s nekog stanovišta prema cijelom predmetu s nekog drugog stanovišta, bez ikakvog dijeljenja cjeline. Tada je građa o kojoj se odlučuje opća, kao i volja koja odlučuje. Taj akt nazivam ja
*"Kako bi neko slijepo mnoštvo, koje često ne zna šta hoće, jer rijetko zna šta je za njega dobro, moglo samo od sebe izvesti tako velik i tako težak poduhvat kakav je sistem
*"Kao što graditelj, prije nego što će podići veliko zdanje, osmatra i ispituje tlo kako bi vidio može li izdržati težinu, i mudar zakonodavac ne sastavlja prvo
*"Koji je, dakle, [[narod]] prikladan za
Red 52:
*"[[Narod]] koji nikad ne bi zloupotrebljavao vladu ne bi zloupotrijebio ni nezavisnost; narod koji bi uvijek dobro vladao ne bi imao potrebe da se njime vlada. / Ako se izraz shvati u najstrožijem smislu, nikad nije bilo prave [[Demokratija|demokratije]], niti će je ikada biti. Protivno je prirodnom poretku da veliki broj ljudi vlada, a malim brojem da se vlada. Ne može se zamisliti da narod ostane neporestano okupljen kako bi se bavio javnim poslovima, i lako se može vidjeti da narod ne bi mogao u tu svrhu ustanoviti odbore a da se ne promjeni oblik uprave." (''4. O demokratiji'')
*"Dodajmo da nema vladavine toliko podložne građanskim ratovima i unutrašnjim nemirima kao [[Demokratija|demokratska]] ili narodna, jer nijedna druga ne teži tako snažno i ustrajno da mijenja oblik, niti zahtijeva više budnosti i
*"U dobro vođenoj državi svako juri na skupštinu; pod lošom vladavinom, niko ne drži da napravi ni jedan jedini korak da tamo stigne; jer nikoga ne zanima šta se tamo događa, jer se predviđa da opća volja neće na njoj prevladati, jer, najzad, domaće brige privlače svu pažnju. Dobri zakoni pomažu da se donose još bolji, loši povlače za sobom još gore. Čim neko kaže za državne poslove: ''Šta me se tiču?'', treba računati da je [[država]] propala." (''15. O poslanicima ili predstavnicima'')
*"[[Suverenitet|Suverenost]] se ne može predstavljati, iz istog razloga zbog kojeg se ne može otuđiti; ona se u bitnome sastoji u općoj volji, a opću volju ne može se predstavljati: ona je ili ona koja jest, ili neka druga; sredine nema. Poslanici naroda dakle nisu niti mogu biti njegovi predstavnici, oni su samo njegovi povjerenici; oni ne mogu donositi nikakve konačne odluke. Ništav je svaki zakon koji narod nije osobno potvrdio; to uopće i nije [[zakon]]." (''15. O poslanicima ili predstavnicima'')
*"Da bi se ipak objasnilo kako su ga tribuni ponekad predstavljali, dovoljno je da pojmimo kako vlada predstavlja suverena. Budući da je zakon samo iskaz opće volje, jasno je da u zakonodavnoj vlasti narod ne može biti predstavljen; ali on može i mora biti predstavljen u izvršnoj vlasti, koja je samo sila što se primjenjuje po zakonu. Ovo pokazuje da bi se, ako se stvari pažljivo ispitaju, našla da vrlo malo nacija ima
== Drugi o djelu ==
|