Razlika između verzija stranice "Edin Šarčević"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Harač (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 16:
 
*"Na jednoj strani se razvila neka vrsta "kućne radinosti ustavotvorstva". Riječ je o fenomenu pisanja ustavnih tekstova po kružocima istomišljenika, po radnim grupama političkih partija i pojedinačnim domaćinstvima. Na drugoj je političko ugovaranje ustavnih promjena na ''party-koktelima'', po restoranima i prenoćištima, bez valjanog oslonca na pravila nauke o javnom pravu." (''Ibid.'')
 
 
*"Dejtonski model predstavlja željeno rješenje za postizanje cilja koji je pod egidom "dogovora naroda" formulirao vrh SDA 1990. godine. Upravo je u ovom modelu "dogovor naroda" postao isključivom determinantom svih političkih i parlamentarnih procesa, ali i cjelokupnog političkog života u BiH. Oni se sada zovu "konstitutivni narodi", nosioci su ustavotvorne vlasti i predstavljaju najvažniju polugu političkog odlučivanja. Već je zbog toga netačna
tvrdnja da se ovaj model pojavljuje kao neka vrsta zatočeništva, on u cjelini oslobađa "narodnosno" i obrazuje institucionalni okvir za oslobađanje konstitutivnih naroda od svih normativnih, pravnih ili moralnih ograničenja. Oni su upravo u ovom modelu apsolutno slobodni, budući da dejtonsko "pravo" ozakonjuje sve što je u službi naroda. O zatočeništvu ne može biti govora, bar iz perspektive kolektiviteta. Sasvim drukčiju poziciju imaju apstraktni građani. No, oni u monopartijskom predstavljanju etnije od izbora iz 1990. ne predstavljaju političku ili pravnu vrijednost. To se nije ni htjelo. / Dakle, ko je tražio "dogovor naroda", mora prihvatiti i premise Dejtonskog modela. Multietničke zajednice u kojima se ne razvija kultura lojalnosti državi nego se osnažuje etnokulturna lojalnost narodima, moraju uspostavljati ustavne sisteme koji približno odgovaraju Dejtonskom modelu. Tamo gdje se državna nacija i građanski ustavni patriotizam zamjenjuju državom etno-nacija i etnonacionalizmom, država se mora uspostavljati kao sistem uzajamne kontrole i latentnog sukoba pojedinih naroda. U BiH je ovakvo stanje programirano SDA-ovim zahtjevom za dogovorom naroda, i upravo su muslimanske/bošnjačke političke elite dali odlučujući doprinos njegovom uspostavljanju [...] Dejtonski model nije nikakav slučaj ili produkt vanljudske instance, on nije izvana nametnut ili oktroiran. On stoji kao krajnji rezultat zakonomjernog razvoja od građanske republike prema državi u kojoj se narodi dogovaraju; on je upravno proporcionalan rezultatima politike koja umjesto građanina insistira na narodu; model je prihvaćen na formalnopravno validan način i do danas nisu ponuđeni pravno validni dokazi da je ugovor uslijedio na nezakonit način [...] U zakonomjernosti razvoja građanske republike prema federaciji etnozajednica ulazi svako društvo koje u politički sistem, po cijenu kršenja vlastitog ustava i općeprihvaćenih pravnih standarda, instalira prevlast kolektivnog nad invidualnim, instalira lojalnost etničkim ili vjerskim grupama umjesto džavi građana." (''"Dejtonsko zatočeništvo": slučaj ili zakonomjernost – jedan javnopravni pogled'')