Razlika između verzija stranice "O duhu zakona"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
New page: {{Infokutija knjiga| |naziv =O duhu zakona |autor =Charles-Louis de Secondat Montesquieu |slika = |tekst uz sliku ... |
No edit summary |
||
Red 8:
}}
*"U despotskim državama zakonâ ni nema: sam je sudac vlastito pravilo. U monarhijskim državama postoji zakon; i tamo gdje je izričit, sudac ga slijedi; tamo gdje nije, sudac traži njegov duh. U republikanskoj vladavini, u prirodi je uređenja da suci slijede slovo zakona. Nema nijednog građanina na čiju bi se štetu moglo protumačiti neki zakon, kada se radi o njegovim dobrima, njegovoj časti ili njegovom životu." (''Knjiga šesta'')
*"U svakoj državi postoje tri vrste vlasti: zakonodavna vlast, izvršna vlast u stvarima koje zavise od međunarodnog prava i izvršna vlast u stvarima koje zavise od građanskog prava. / Pomoću prve, vladar ili javni dužnosnik donosi zakone na izvjesno vrijeme ili zauvijek, i popravlja ili ukida one koji već postoje. Pomoću druge on sklapa mir ili objavljuje rat, šalje ili prima poslanstva, uspostavlja bezbjednost, predupređuje osvajačke upade. Pomoću treće vlasti, kažnjava zločine ili sudi u sporovima privatnih lica. Ovu posljednju nazvat ćemo sudskom vlati, a onu naprosto izvršnom vlasti države." (''Knjiga jedanaseta'')
*"Politička sloboda građanina jest onaj duhovni mir koji proizilazi iz uvjerenja svakog čovjeka da je bezbjedan; a da bismo imali tu slobodu, treba da vladavina bude takva da se građanin ne mora bojati drugog građanina. / Kada su zakonodavna i izvršna vlast objedinjene u istoj osobi ili istom upravnom tijelu, nema slobode; jer treba se bojati da će taj monarh ili senat donositi tiranske zakone, kako bi ih izvršavao na tiranski način. / Slobode nema ni ako sudska vlast nije odjeljena od zakonodavne i izvršne vlasti. Ako bi bila spojena sa zakonodavnom, vlast nad životom i slobodom građana bila bi samovoljna: jer, sudac bi bio zakonodavac. Ako bi bila spojena s izvršnom, sudac bi mogao imati snagu ugnjetača. / Sve bi bilo izgubljeno ako bi isti čovjek, ili isto tijelo sastavljeno od uglednika, bilo iz redova plemića bilo iz redova naroda, vršilo te tri vlasti: vlast donošenja zakona, vlast izvršenja javnih odluka i vlast suđenja zločinâ ili sporova privatnih lica." (''Ibid.'')
*"Sudska vlast ne treba da bude povjerena nekom stalnom senatu, već treba da je vrše osobe uzete iz naroda u određeno doba godine i na način propisan zakonom, kako bi obrazovale sud koji traje samo onoliko koliko potreba iziskuje. / Na taj način sudska vlast, koje se ljudi toliko plaše, postaje takoreći nevidljiva i nepostojeća, budući da nije vezana ni za određeni stalež ni za određeno zanimanje. Nemamo neprestano suce pred očima; i bojimo se javne uprave, a ne javnih dužnosnika. / Čak treba, kod krupnih optužaba, da zločinac u skladu sa zakonom izabere sebi suce; ili makar da ih može odbiti tako velik broj, da se za one koji preostanu može smatrati da ih je sam izabrao [...] Ali ako sudovi i ne treba da budu stalni, presude moraju biti stalne do tog stepena da uvijek predstavljaju samo izričit tekst zakona. Ako bi one izražavale pojedinačno uvjerenje suca, živjeli bismo u društvu ne poznavajući tačno obaveze koje se u njemu preuzimaju. / Suci čak treba da budu istog imovinskog ili društvenog položaja kao optuženi, kako on ne bi mogao umisliti da je pao u ruke ljudima sklonim da mu naškode." (''Ibid.'')
*"[S]uci nacije samo su usta koja izgovaraju riječi zakona, beživotna bića koja ne mogu ublažiti ni njegovu snagu ni njegovu strogost." (''Ibid.'')
[[Kategorija:Literatura]]
| |||