*"Po mom mišljenju, svaki čovjek kao ''individuum'' samo je konkretnost onog apstraktuma rodnosti najčudnijeg boćabića nastanjenog na ovoj planeti Zemlji, a zasigurno u nebrojenim tačkama Univerzuma u nekim modalitetima o kojima je teško išta zamisliti. No, taj obični dvonožac je najčudnije, najčudesnije i ajčudovišnije biće, među svim realnim i imaginarnim bićima. Upodobljen da otkriva svakojake tajne, on je sam sebi najveća zagonetka. A što više otkriva svjetskih tajni, čini se da sve više postaje sam sebi najveća tajna. On je sačinjen od tri supstance: ''materije, energije i duha''. Pojedinac je konkretizovana cjelina beskrajnog niza kombinacija, kvalitativnih i kvantitativnih elemenata i svojstava individualizovane cjeline. Čak se ni u najgrubljoj i osnovnoj podjeli ne pokazuje prost sklad i srazmjera: uz jaku tjelesnu građu može ići osrednji duševni sklop, a tome je pridodat slab duhovni profil. I gigantski duh može biti nastanjen u slabašnom tijelu; velika duša može biti pratilja malog duha itd. Pored toga, sve se to nekako prenosi i ugrađuje u postojeće ''kolektivitete'' ljudi, koliko god i kakvih god ima. Tako se pojedinci pojavljuju samo kao pripadnici zajednice. Oni su čestice cjeline ili, filozofski rečeno, svojevrsne ''monade'' izvjesnih ''totaliteta''. Zato uvijek postoji neraskidiva veza ''individualiteta'' i ''socijaliteta''. Svako vještačko razdvajanje ovoga, a naročito nekakva "izolacija" jednog od drugog uvijek vodi stvaranju iskrivljene predstave o tome." (''Lav J. Petražicki - predvodnik psihologizma u jurisprudenciji'')
