Razlika između verzija stranice "Atlas oblaka"

*"Ako negdje postoji vrlet tako pusta ili otok tako zabačen da se čovjek u njih može skloniti, a da ne naleti na kakvog Engleza, e pa takovotakvo mjesto još nije ucrtano ni na jednomjednoj zemljovidugeografskoj kojikarti koju sam ja u životu vidio."

*"Kako je vulgarna te čežnja za [[Besmrtnost|besmrtnošću]], kako tašta, kako lažna. SkladateljiKompozitori su tek crtači spiljskihpećinskih crteža. GlazbaMuzika se skladakomponuje jer čovjek misli kako će zima vječno trajati i kako će ga, ako ne komponira, vuci i mećave to prije zgrabiti za vrat."

*"[J]edini nepredvidljivi čimbenikfaktor mojih isplaniranih dana i noći su snovi. NitkoNiko ih ne dodjeljuje, niti cenzurira. Snovi su jedino što sam ikad posjedovala."

*"[[Vrijeme]] je ono što sprečava da se povijesthistorija desi odmah; vrijeme je brzina kojom nastaje prošlost. [[Film]] tim izgubljenim svjetovima nakratko omogućava uskrsnuće."

*"Neki put, kad veliš da čovjeku vjerovanje nije ispravno, on misli da mu veliš da mmu život nije ispravan, da mu istina nije ispravna."

*"Grde je više ljeposno risala neg' šta jesu, al' su to tako umjetnici kroz povijesthistoriju radili stalno, pa je Ottery, Travarka Šta Riše rekla, ''Ma da, kad su u pitanju lica, zgodne laži bolje su neg' krastava istina''."

*"Sve su [[Revolucija|revolucije]] prije nego počnu najobičnije maštarije, onda postanu povijesnehistorijske nužnosti."

*"[[Knjiga|Knjige]] ti ne nude stvarni bijeg, ali mogu spriječiti da se čovjeku po glavi misli motaju dok ne svisne."

*"Ali to smo već dosad sto puta čitali!" - kao da postoji išta što nije sto tisućahiljada puta napisano, od Aristotela do Andrewa Gnoj-Webbera! Kao da je umjetnost u ''ŠtoŠta'', a ne ''Kako''!"

*"Mi - a pod tim mislim svakog preko šezdesete - već svojim postojanjem radimo dva prekršaja. Jedan je Manjak brzine. Presporo vozimo, presporo hodamo, presporo govorimo. Svijet pristaje imati posla s diktatorima, perverznjacima, narkobosovima, ali ne može dopustiti da ga netkoneko usporava. Drugi nam je prekršaj što smo svakome ''memento mori''. Svijet se blještavom odricanju istine može prepustiti samo ako im mi nismo pred očima."

*"Ernie u životu nije pročitao ništa od beletristike. "Uvijek sam slušao radio", noali gledajući ga kako bi ponovno uspio udahnuti život viktorijanskoj kotlovnici, uvijek bih se osjetio plitkim. Istina je, čovjek od previše pročitanih romana postane slijep."

*"Uvijek sam se darovitotalentovano durio, čime se štošta može objasniti. Oni koji se dure dave se u usamljeničkim maštarijama."

*"Samo sam tri ili četiri puta, u mladosti, ugledao Otočje Sreće, prije nego su ga zastrle magle, depresije, hladne fronte, štetni vjetrovi i plime [...] zamijenio sam ga za odraslo doba. Pretpostavljajući kako je njegov položaj u mom životnom putovanju stalan, propustio sam mu zapisati zemljopisnugeografsku širinu i dužinu, kako se do njega dolazi. Vražja mlada budala. ŠtoŠta bih sad dao za nepromjenjivnepromjenjivu zemljovidgeografsku kartu vječitog i stalno neizrecivog? Da posjedujem svojevrstan atlas oblaka."

*"Srednje su mi godine proletjele, noali ono što čovjeka baca među redove Nemrtvih ili mu nudi spasenje nije životna dob već stav. U kraljevstvu mladih mnogo je Nemrtvih duša. Jurcaju takvi uokolo, a njihova unutrašnja je trulež nekoliko desetljeća tek prikrivena, to je sve."

*"Čovjeka[[Čovjek]]a najviše možeš poniziti tako da mu spasiš život."

*"ŠtoŠta ako je pokušaj da izbjegneš budućnost baš ono što je pokrene?"

*"Ratovi[[Rat]]ovi ne buknu bez upozorenja. Obično počnu kao male vatre na obzorju. Približavaju se. Pametan čovjek gleda ima li dima i sprema se napustiti svoju četvrt, baš poput Ayrsa i Jocaste."

*"Bojim se kako je Dhondt u pravu. Ratovi[[Rat]]ovi se nikad ne izliječe, samo se na nekoliko godina pritaje."

*"NoAli, za neke si temeljne stvari glup. Zdravi ne mogu razumjeti ispražnjene, slomljene. Ti bi mi pokušao navesti sve razloge da se dalje živi, no ja sam ih još početkom ljeta sve ostavio za sobom, na kolodvoru Victoria."

*"[Š]tota od svih ljudskih rasa, mi osjećamo želju - ili bolje rečeno, neutaživu pohlepu - za blagom, zlatom, začinima i najviše od svega, prevlašću, koja je najveća, najgladnija, najmanje skrupulozna nego kod svih ostalih."

*"Ovog me jutra žohar probudio dok mi je plazio po licu i pokušavao se hraniti iz moje nosnice! [...] Požalio sam se Finbaru, koji me nagovarao da si za jedan dolar nabavim posebno obučenog "štakora-žoharača". Kasnije će mi, nesumnjivo, htjeti prodati "mačka-štakoraša" kako bi svladao štakora, a potom će mi trebati pas-mačkar i tkoko zna gdje bi to svršilo?"