Razlika između verzija stranice "Wes Morriston"

*"Ljudi su (ili mogu biti) samosvjesni, sposobni za racionalnu razmišljanje i razmatranje, za stvaranje planova i njihovo sprovođenje. Oni se zaljubljuju, imaju djecu, stvaraju porodične veze, i brinu se jedni za druge. Neki od njih pišu pjesme ili komponuju simfonije ili pronalaze dokaze za složene matematičke teoreme. Neljudske životinje dijele neke, ali nipošto i sve, od ovih karakteristika; a nijednu od njih ne dijele sa kamenjem. Pa zašto onda karakteristike poput ovih – ''od kojih se sve mogu naći i u svemiru bez Boga'' – nisu dovoljne da nas učine "posebnim"? To da smo "slučajni nusproizvod" nesvjesnih prirodnih procesa, ili da nismo postojali dugo, ili da nas neće biti još dugo, ili da smo sićušni u poređenju sa svenirom je u potpunosti nebitno. Ono što je bitno za našu vrijednost ''jeste da postojimo'' – ne ''kako smo došli ovdje'' ili ''koliko dugo ćemo biti ovdje''. Ako je to tačno, onda ne bitno koliko tjeskobe ateista može doživjeti suočen sa nesvjesnim, neplaniranim, nevođenim, tihim svemirom, neuljepšane činjenice njegovog stanja ''njemu'' ne oduzimaju ''mu''vrijednost." (''God and the ontological nature of morality'')

*"Kada su molekule raspoređene na takav način da tvore ljudski organizam koji ima gledište iz prvog lica, osoba tako konstituisana ima posebni moralni značaj [...] To da ima ''materijalni'' um nije bitno. Ako jega to čini samosvjesnomsamosvjesnim, sposobnomsposobnim za racionalno razmišljanje, i tako dalje, ne postoji razlog da se porekne da on ima moralnu vrijednost." (''Ibid.'')

*"Zašto su ljubav i pravednost i velikodušnost i vjernost dobri? Šta je to u dubini stvarnosti što ih ''čini'' dobrim? Moj vlastiti preferirani odgovor je: ''ništa dalje''. Ako želite, možete reći da su ''oni'' konačni standard dobrote. Šta je to što ''njih'' čini standardom? ''Ništa dalje''. Posjedovanje samih tih karakteristika je dobro po sebi. ''Tačka''. Da li postoji problem s ovim? Postoji li neki razlog da se insistira, tražeći "dublje" odgovore koje samo teizam može da ponudi? / Jasno je da ne postoji. Nije bitno koju priču pričate o ontološkom temelju moralne vrijednosti, morate u nekom trenutku doći do sopstvene ''tačke''. Ako kažete da je ljubav nužno dobra jer Bog nužno postoji i voli, te budući da je ''božija'' moralna priroda konačni standard dobrote, onda možemo pitati šta je to što čini božiju moralnu vrijednost konačnim standardom. Ne bi bilo mudro odgovoriti: "Jer ''ona'' uključuje ljubav i pravdu i ostalo", jer bi nas to ograničilo na mali i sasvim neprosvijetljeni krug "objašnjenja". U nekom trenutku, prosto ćete stisnuti i reći: "Jednostavno je tako"." (''Ibid.'')