Razlika između verzija stranice "Čekajući Tahira: Ruža II"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 21:
 
-Sinoc je pao sa ograde parka na asfalt.Neki prolaznici su ga nasli u besvjesnom stanju i odvezli ga u bolnicu.Na putu se osvijestio.
Nema nikakvih lomova,kazu,samo blagi potres mozga.Dali su mu neke lijeovelijekove i mora nekoliko dana mirovati.
-Zaboga,sta je on radio na ogradi,Robi?
-Neces mi vjerovati,krao je ruze!
Red 30:
 
 
Kao iz daljine dopirale su Robijeve rijeci. " Imao si pravo.Svijet se zaista prevrnuo naopacke",mislila sam dok su se u glavi kockice sklapale u mozaik.Lezala sam nepomicno,a noc je polako oticala.Napolju je duvao vjetar,mjesecina se uvukla u moju sobu i sve stvari oko mene cinila nestvarnim.Sat u dnevnoj sobi oglasio se jednom,poslije dva puta.Tek tad svatih da je gluho doba noci i da ja,glave uronjene u jastuk ,poluglasno i sa nekim cudnim mirom izgovaram-Tahir,Tahir,Tahir!-kao sto vjernici pobozno i svecano izgovaraju: Amin,amin...Dinko je trubio.Bila sam spremna za izlazak.Pogledah kroz prozor:sjedio je na svome motoru isprsivsi se.Plava kosa mu se presijavala na suncu.
"Robicu moj,ti uvjek imas pravo" -pomislih i strcah niz stepenice kao da mi se strasno zuri.Dinko se sav vazan pomjeri naprijed praveci mi mjesto iza sebe.Stajala sam ispred njega ozbiljna,ozbiljnija nego sto sam ikad bila.
-Sto stojis?Penji se,Bibercicu!-Moram nesto vazno da ti kazem.I da te zamolim.Hoces li to uraditi za mene?
 
-Obecavam da hocu,sve sto mogu!
-Ovo mozes!
-Onda reci!
-Ne trazi me vise!Nikad,nikad vise!
 
-Osmijeh mu se zaledio na usnama.Kao da je izgubio dah.Ja sam se vec okrenula i posla niz ulicu.
 
-Ama cekaj,reci nesto,objasni mi.
-Nema se tu sta objasnjavati.Decko kog sam voljela nisi ti,Dinko!
 
Prosla sam citav blok zgrade i zasla iza ugla.Zvuk motora se nije oglasio.Znaci,stajao je i dalje na istom mjestu.Nisam bila ni svjesna,a isla sam prema Lasvi,Tahirovoj kuci...