Otvori glavni meni

Izmjene

Bez promjene veličine ,  prije 7 godina
m
 
*[[John Gardner]]
**"Bog govori Abrahamu da ubije Isaka kao ispit vjere. Naredba [...] je ispravna ukoliko uzmemo u obzir vrijednost te vjere, iako pogrešna bez nje. Ali, s obzirom da On naređuje nešto što bi bez Njegove naredbe bilo loše, zašto Bog ''zaslužuje'' ovu vjeru? Šta bi mogla biti moralna vrijednost posjedovanja vjere u Boga koji naređuje, efektivno, da neko ima vjeru u Boga? Doista, šta bi mogla biti ''racionalnost'' toga? Zar nismo prisiljeni da se vratimo [[Søren Kierkegaard|Kierkegaardovom]] manevru koji Abrahamovu čestitost čini zavisnom od ''iracionalnog'' skoka vjere? Zar se stoga sokratska dilema jednostano ne reafirmira u novom odijelu? / Ne baš. Mnogi moralni razlozi dijele sljedeću strukturu: biti prijatelj je razlog za djela prijateljstva, biti sudija je razlog za sudska djela, biti građanin je razlog za činjenje svojih građanskih dužnosti, itd. Može se učiniti da ovi razlozi nastaju sami iz sebe. Ali, naravno, to nije sasvim tačno. Oni pretpostavljaju da neko može imati razlog da bude nečiji prijatelj, ili da bude sudija, ili da bude građanin. Ali taj razlog može biti nešto sasvim skromno. Neko može imati razlog da se sprijatelji s nekim i samo u slučaju, na primjer, da uživa u njihovom društvu. Neko može imati razlog da bude sudija i samo u slučaju da bi to bio dobar karijerni potez. Neko može imati razlog da postane građanin i samo u slučaju da će mu to omogućiti da pobjegne od progona drugdje. To ne mora biti moralni razlog. Niti mora biti razlog da se izvrši, odvojeno, bilo kojikoje od pojedinačnih djela koja kao prijatelj, ili sudija, ili građanin, neko mora potom da izvrši. Ta dalja djela učinjena su racionalnim, te čak u nekim slučajevima moralno obaveznim, činjenicom da je neko prijatelj, ili sudija, a ne zbog prvobitnog razloga kojeg je neko imao u postajanju prijateljem ili sudijom [...] Stoga, Božije naredbe nisu moralno izlišne za one koji imaju vjeru u Njega, a ipak skok vjere koji daje božijim naredbama njihovu konstitutivnu važnost u određivanju šta je ispravno za učiniti, ne mora biti nepodržan razlozima." (''Law as Leap of Faith'')
**"Ukoliko Abraham izabere vjeru u Boga on ne nadilazi moralne razloge. On djeluje po moralnim razlozima, razlozima koje mu njegova vjera daje, vjera koju ima, bez sumnje, iz râzloga. Ukoliko razlozi za njegovu vjeru nisu pobijeđeni njegovim razlozima za ljubav prema sinu - a budući da su oba ''ex hypothesi'' nesrazmjerljiva odgovor je da oni ne mogu biti nepobijeđeni - onda je on moralno ispravan u ubijanju Isaka u svjetlu činjenice da mu je Bog to naredio, a Bog je to naredio u svjetlu činjenice da, za Abrahama kao vjernog subjekta Boga, to je moralno ispravno. Naravno, ukoliko ispit odvede Abrahama, u suprotnom, ka napušanju njegove vjere, onda je on u krivu u ubijanju Isaka: šta god drugo da može učiniti, po argumentu koji je upravo skiciran, vjera ne može ponuditi svoje opravdanje nevjerniku." (''Ibid.'')
 
10.653

izmjene