Razlika između verzija stranice "John Austin"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Harač (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 9:
}}
 
*"Svaki ''zakon'' ili ''pravilo'' [...] je jedna ''zapovijest''. Ili, bolje rečeno, zakon ili pravila, u pravom smislu riječi, jesu jedna ''species'' [vrsta - op.a.] zapovijesti." (''The[[Određenje Provincepolja of Jurisprudence Determinedjurisprudencije]]'')
 
==Djela==
 
*''[[Određenje polja jurisprudencije]]'' (1832.)
*"Zapovijest se razlikuje od drugih izraza želje ne stilom kojim je želja izražena, nego snagom i namjerom onoga koji zapovijeda da nanese zlo ili patnju u slučaju da želja ne bude poštovana [...] Zapovijest se od drugih izraza želje razlikuje tom specifičnošću da je strana kojoj se upućuje podložna zlu druge strane u slučaju da ne postupi po želji. Pošto sam podložan zlu od vaše strane ako ne ispunim želju koju ste mi vi izrazili, to sam ''obavezan'' ili ''vezan'' vašom zapoviješću, ili sam pod ''dužnošću'' da je poštujem [...] Zapovijest i obaveza su, prema tome, korelativni termini [...]" (''Ibid.'')
 
 
*"Zakon je zapovijest koja obavezuje jedno lice ili licâ." (''Ibid.'')
 
 
*"''Postojanje'' prava je jedna stvar: njegova ''vrlina'' ili ''mana'' je druga stvar. Da li pravo ''jeste'', jedno je pitanje: da li ''treba'' da bude, ili da li se slaže sa datim ili pretpostavljenim testom, drugo je i različito pitanje. Čak i da se razlikuje od datog ili pretpostavljenog testa, pravo kojeg je odredila država, ili pravo nametnuto presudom, ''jeste'' pravo koje je država postavila, ili pravo koje je presuda odredila [...]" (''Ibid.'')
 
 
*"U slučaju da počinim djelo koje je neškodljivo ili stvarno korisno, ali kojem je suvereni zakonodavac pripisao smrtnu kaznu, sud koji mi sudi izvršit će zakon, uprkos njegovoj štetnoj tendenciji. Ukoliko se ja usprotivim optužnici, "da je zakon suprotan korisnosti;", "da se, iz neophodnih posljedica, kosi se sa božijim pravom" i "da, zbog jednako neophodnih posljedica, nije ''obavezan'' ili ''validan''" sud pokazuje defektnost mog prigovora tako što će me objesiti u skladu sa zakonom kojeg sam prekršio." (''Ibid.'')
 
 
*"Da bi jedna obaveza bila djelotvorna (ili, drugim riječima, da bi sankcija mogla djelovati kao motiv za ispunjenje obaveze), moraju se ostvariti dva uslova. Prvo - nužno je da stranka zna pravno pravilo kojim joj je ''obaveza'' nametnuta, i za koje je vezana sankcija. Drugo - treba da stvarno zna (ili, ako pokaže dovoljno pažnje i brižljivosti, da može stvarno znati) da bi dati akt, ili dato nečinjenje ili propuštanje, ''prekršili'' pravo, ili predstavljali ''prekršaj'' obaveze. Ako nema tih uslova, nemoguće je da sankcija dejstvuje na želje subjekta [...] Ako oba ta uslova nisu ispunjena, sankcija ne može djelovati kao motiv, i akt, nečinjenje ili propuštanje se ne mogu pripisati protivpravnoj intenciji, ili nehatu, lakomislenosti, ili brzopletosti. Ali iako je, da bi se sankcija učinila efikasnom, nužno da subjekti poznaju zakone, opće i svuda je prihvaćeno, u svim sistemima prava, da neznanje ili greška u pogledu stanja prava ne može subjekta osloboditi odgovornosti. Ta kruta i bezmalo kruta maksima izgleda da stoji u sukobu s nužnim principim, koji sam tako često navodio, koji se odnosi na elemente krivice ili neprava. Jr neznanje prava je često neizbježno, a kad je krivica ili nepravo posljedica tog neizbježnog neznanja, onda oni nisu ni izdaleka posljedica protivpravne volje ili protivpravne nepažnje [...] Rješenje te teškoće može se naći u principu sudskih dokaza. Prihvatanje neznanja zakona kao naročitog osnova za oslobođenje od odgovornosti vodilo bi beskrajnom ispitivanju nerješenih faktičkih pitanja, i, ustvari, uništilo bi pravo spriječavajući vršenej pravosuđa. Zato je nužno da se to pravilo održi, iako ono u izvjesnim prilikama vrijeđa značajan princip da je protivpravna volja ili nepažnja nužan element prestupa." (''Ibid.'')
 
 
*"Običaj se pretvara u pozitivno pravo kad ga usvoji neki sud, i kad su sudske presude koje su izrečene prema njemu primjenjene silom od strane države. Ali prije nego što ga usvoji sud i obuče ga u pravnu sankciju, on je samo pravilo pozitivnog morala: pravilo koje građani ili pojedinci uopće poštuju, ali koji jedinu snagu za koju se može reći da je ima vuće iz općeg osuđivanja onih koji ga prekrše." (''Ibid.'')