Razlika između verzija stranice "Husein Tahmiščić"

* "I pozvanim i nepozvanim [[BiH|Bosna]] se nikada do kraja ne otkriva. Njena neprozirnost zaskoči i pretraje radoznalost i pronicljivost i lukavstvo i lucidnost svakog pojedinačnog ljudskog napora. Sama Bosna već je umorna od svoga pojedinačnog ljudskog napora. Sama Bosna već je umorna od svoga vijekovima dugog i vijekovima starog prelaženja iz nevidljivog u vidljivo. Prelaženje je teško i hirovito, ono ima svoj ritam i svoj [[zakon]], ima svoju ćud, a o njegovom [[cilj]]u, ako on i postoji, [[čovjek]] zna malo, gotovo ništa. Kao što u čovjeku pada i uskrsava i [[dobro]] i [[zlo]], tako je i Bosna kroz svoju dosadašnju historiju padala i uskrsavala. Njen udes prožima naša danonoćna nastojanja usmjerena na to da odvojimo 'blato od patine' sa lica njenog trajanja. Udes tla i podneblja, njegovu dobru i njegovu zlu kob, ljudi nose u sebi kao što se nosi [[krv]] u vlastitom krvotoku. I njih što nose i ono šta nose - nije uvijek lahko razumjeti, odrediti i izraziti." (''Ostala je samo moja Bosna'')

 

 

*[[Enes Duraković]]

**"..poezija Huseina Tahmiščića uobličavala se u gotovo okultnom predavanju opojnosti metafore i njene zatamnjenosti značenja. Tu su i razlozi što je njegovo pjesničko djelo ostalo torzično i nedorečeno, bez očekivane sinteze, pa bi se i za njega moglo reći da su mu vrijednosti u vrlo strogom antologijskom izboru pjesama u kojima se odrekao i naglašene retorike "učenosti" i egzibicionističkih opita u jeziku. I pored sve žestine kojom su mladi pjesnici i kritičari u novije vrijeme poricali vrijednosti [[Izet Sarajlić|Sarajlićeve]] i Tahmiščićeve [[poezija|poezije]], njih dvojica su u jednom prijelomnom periodu upravo paradigmatski označili dva u južnoslavenskim razmjerama dominantna poetska modela: intimističko-lirski i esejističko-meditativni." (iz predgovora "Antologije bošnjačke poezije XX vijeka", Alef, Sarajevo, 1995.)

 

*[http://www.openbook.ba/izraz/no06/06_husein_tahmiscic.htm Ostala je samo moja Bosna]