::Neophodno je znati kako treba upravljati jezikom i obuzdavati ga. Pokretač jezika je srce. Čime je puno srce, to se izliva preko jezika. Ali i obratno, ono što se preko jezika izlilo, jače i dublje se usađuje u srce.
::Dobra osećanja su ćutljiva, a samoljubiva žele da budu objavljena. Mnogogovorljivost u većini slučajeva dolazi iz neke gorde samouverenosti. Uobražavajući da mnogo znamo i da je naše mišljenje o nečemu tačno, osećamo nesavladivu potrebu da naširoko i nadugačko, s mnojim ponavljanjima predamo to mišljenje i drugim, namećući im se netraženi za učitelje, verujući da učimo one koji često znaju stvari daleko bolje nego mi.
::Ovo što smo rekli odnosi se bar na slučajeve kada je ono o čemu se govori koliko toliko dostojno pažnje. U većini pak slučajeva mnogogovorljivost je isto što i prazno pričanje i nema reči kojima bi se iskazalo kakva sve zla od te rđave navike dolaze. Mnogogovorljivost otvara vrata duše kroz koja odilazi sdračna toplina, a tim više to čine prazni razgovori. Oni odvlače čovekovu pažnju od njega samog i u srcu, na koje se ne pazi, počinju se potkradati strasna osećanja i želje. Po koji put to biva u tolikoj meri da kad se prazni razgovori završe, u srcu se nađe ne samo pristanak nego i odluka da se pristupi strasnim delima.▼
Line 50 ⟶ 43:
*[[Stanisław Jerzy Lec]]
**"Onome koji šuti nemoguće je oduzeti [[riječ]]."
▲::**"Neophodno je znati kako treba upravljati [[jezik]]om i obuzdavati ga. Pokretač jezika je [[srce]]. Čime je puno srce, to se izliva preko jezika. Ali i obratno, ono što se preko jezika izlilo, jače i dublje se usađuje u srce. Dobra osjećanja su ćutljiva, a samoljubiva žele da budu objavljena. Mnogogovorljivost u većini slučajeva dolazi iz neke gorde [[samouvjerenost]]i. Uobražavajući da mnogo znamo i da je naše mišljenje o nečemu tačno, osjećamo nesavladivu potrebu da naširoko i nadugačko, s mnogim ponavljanjima predamo to mišljenje i drugim, namećući im se netraženi za učitelje, verujući da učimo one koji često znaju stvari daleko bolje nego mi. Ovo što smo rekli odnosi se bar na slučajeve kada je ono o čemu se govori[[govor]]i koliko toliko dostojno pažnje. U većini pak slučajeva mnogogovorljivost je isto što i prazno pričanje i nema reči[[riječ]]i kojima bi se iskazalo kakva sve zla od te rđave navike dolaze. Mnogogovorljivost otvara vrata duše kroz koja odilazi sdračnasrdačna toplina, a tim više to čine prazni razgovori. Oni odvlače čovekovu[[čovjek]]ovu pažnju od njega samog i u srcu, na koje se ne pazi, počinju se potkradati strasna osećanjaosjećanja i želje. Po koji put to biva u tolikoj merimjeri da kad se prazni razgovori završe, u srcu se nađe ne samo pristanak nego i odluka da se pristupi strasnim delimadjelima."
