Razlika između verzija stranice "Ljudi dobre zemlje Bosne"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravka HTML koda
No edit summary
 
Red 1:
{{Infokutija knjiga|
[[Slika:Ljudi dobre zemlje bosne.jpg|right|190px]]
|naziv =Ljudi dobre zemlje Bosne
'''''Ljudi dobre zemlje Bosne''''' je knjiga bosanskohercegovačkog pisca [[Vehid Gunić|Vehida Gunića]]
|autor =[[Vehid Gunić]]
|slika =[[Slika:Ljudi dobre zemlje bosne.jpg|right|190px200px]]
|tekst uz sliku =
|originalni naziv =''Ljudi dobre zemlje Bosne''
|datum prvog izdavanja =
}}
 
*"Znameniti Bošnjak, rahmetlija [[Zulfikar Zuko Džumhur]], zborio je autoru ove knjige o eglenu sa [[Ivo Andrić|Ivom Andrićem]]. Zuko veli da mu još u ušima galame riječi: "Zapamtite, Zuko, Bosna je jedina zemlja na svetusvijetu u kojoj je u svakom trenutku moguće sve!" Pet stoljeća prije ovoga namrgođenog suda o Bosni, sultan Mehmed Fatih je, kročivši u Bosnu, kazao kako je Bosna "vrelo najljepše ljudske vrste". Neću se lomatati tragajući za porukama (ili oporukama) koje se ukrivaju u slovima nataloženim u vremenima. Poruke možda i nejma. Možda nejma ni oporuke. Kome je do traženja i lomatanja, bujrum! Ja znam da je voda na vrelu najbistrija. Znam i da se uvijek nađe neka pogan koja dolje, nizvodno, vodu zamuti. Vrelo ostaje bistro. Vrelo ostaje vrelo. Dobra zemlja Bosna uvijek ostaje Dobra.
-------------
 
 
*"Znameniti Bošnjak, rahmetlija [[Zulfikar Zuko Džumhur]], zborio je autoru ove knjige o eglenu sa [[Ivo Andrić|Ivom Andrićem]]. Zuko veli da mu još u ušima galame riječi: "Zapamtite, Zuko, Bosna je jedina zemlja na svetu u kojoj je u svakom trenutku moguće sve!" Pet stoljeća prije ovoga namrgođenog suda o Bosni, sultan Mehmed Fatih je, kročivši u Bosnu, kazao kako je Bosna "vrelo najljepše ljudske vrste". Neću se lomatati tragajući za porukama (ili oporukama) koje se ukrivaju u slovima nataloženim u vremenima. Poruke možda i nejma. Možda nejma ni oporuke. Kome je do traženja i lomatanja, bujrum! Ja znam da je voda na vrelu najbistrija. Znam i da se uvijek nađe neka pogan koja dolje, nizvodno, vodu zamuti. Vrelo ostaje bistro. Vrelo ostaje vrelo. Dobra zemlja Bosna uvijek ostaje Dobra.
:A, ljudi, ko ljudi: jedni ko nešto oko izvora, drugi ko nešto nizvodno... Ne znam i neću da znam.. I da se pitam, ko što ne pitam, naslov ove knjige bi, serbez, mogao biti: DOBRI LJUDI DOBRE ZEMLJE BOSNE. Bezbeli, ako su ljudi - ljudi. Jer, nije moje da sudim. Nisam ja kantar. Ima ona Ćuprija ("valja nama preko rijeke") na kojoj će se rijet ko je dobroj zemlji Bosni radio o glavi, ko je mutio vodu napajajući se na vrelu, ko je činio da Dobra zemlja Bosna ne bude njemu Dobra... Siroti potpisnik, opet, misli kako su svi ljudi dobri. Bezbeli, ako su ljudi. A, ako i nijesu: dobra je zemlja koja ih drži.
:Neki od mojih sugovornika u ovoj knjizi su na onom, ljepšem svijetu. Neki su otišli u bijeli svijet. Neki su robijali. Neki još robijaju. Neki će robijati. Neki su još na položaju. Neki su već položeni. U Bosni je "moguće sve".
Line 13 ⟶ 16:
*"[[Haris Silajdžić|Silajdžićev]] govor prilikom primanja Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije, ako ikada na scenu stupe neki bolji, dobronamjerniji i pošteniji ljudi, bit će sigurno istican i izučavan kao antologijski govor jednog državnika, koji je, zahvaljujući obdarenosti koja odlikuje samo malobrojne, koji znaju govoriti tako da mislima ostaje prostranstvo a riječima tjeskoba, u cigle tri minute briljantno zgusnuo hiljadugodišnju historiju svoje zemlje. Fantastično i fascinantno."
 
{{Wikipedia}}
 
[[Kategorija:Vehid Gunić]]
[[Kategorija:Literatura]]