Razlika između verzija stranice "Abdulah Sidran"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravka HTML koda |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Infokutija biografija|
'''Abdulah Sidran''' (1944, Sarajevo), bosanski pjesnik, prozaik i filmski scenarist.▼
|ime=Abdulah Sidran
|slika=
▲
|datum rođenja= 2. oktobar 1944.
|mjesto rođenja=[[Sarajevo]], [[Bosna i Hercegovina]]
|datum smrti=
|mjesto smrti=
}}
*"Da mi je sada 15 do 20 godina, vjerujem da bih repovao, ali sa poezijom." (''Horoskop'', 2003)▼
*"Najvažnije je uočiti kad će naš običan [[čovjek]] na ulici početi povezivati uzroke i pojave. On to još nije u stanju. On moze opsovati šefa države a na glasanje će izaći, pa kazati - neka. On nije u stanju povezati elementarne činjenice. Naprimjer, ako su ulice pune rupa, kakve su bile prije dvije godine, da to ima veze s nekom institucijom, da je u toj instituciji postavljen čovjek iz pobjedničke stranke... Bitna je sposobnost našeg čovjeka da povezuje [[uzrok]]e sa [[posljedica]]ma, da zna da je odluka ko će biti [[predsjednik]] općine u njegovim rukama. A on to još ne razabire. I to su sve skupa [[bolest]]i demokratizacije." (izjava za nedjeljnik ''Ljiljan'')▼
*"[[Bosna]] nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mržnje. Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog [[rat]]a je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra. [[Zlo]] je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne [[svjedok]]e, posmatrače. Opažanje [[opasnost]]i ne povećava se već se smanjuje samim njenim približavanjem. Mi smo, velika većina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne može dogoditi ! A, dogodilo se. [[Istina]], dobro brojčano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost. Kriminalci, [[lopov]]i i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i [[zločin]]a, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju. Zato se ne treba čuditi što su u Sarajevu među prvima oni reagovali, pripremili se i među prvima pružili otpor [[agresor]]u. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga brže prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991. godine a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jače od znanja, takav je insan, otkako ga ima. Takođe, danas mi svi znamo da je [[BiH]] podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje. Sasvim moguće. Samo ko će to dočekati i kada? "▼
*"A jedna je stvar, sine moj, zbog toga vrlo 'zafrkana': da nas je neko, u ono doba, hiljadu puta zapitao: 'Hoćete li baš tim, književnim, poslom da se bavite?' - mi bismo mu sto hiljada puta rekli: 'Da, mi hoćemo da pišemo!' A da smo - daj il ne daj, Bože - znali kako se preskupo, vlastitom kožom, u vlastitome [[život]]u, skupo i preskupo, svako slovo plaća, da nijedna rečenica, a kamoli knjiga, ne može biti sastavljena ni skrojena dok se [[krv]]avim životom ne plati, da li bismo na to pitanje drukčije odgovorili? Ti, znam te, [[Dario Džamonja|Dario]], ne bi! Nego bi reko. 'Neka košta šta košta!'"
▲*"Da mi je sada 15 do 20 godina, vjerujem da bih repovao, ali sa poezijom." (''Horoskop'', 2003)
==Djela==
▲*"Najvažnije je uočiti kad će naš običan [[čovjek]] na ulici početi povezivati uzroke i pojave. On to još nije u stanju. On moze opsovati šefa države a na glasanje će izaći, pa kazati - neka. On nije u stanju povezati elementarne činjenice. Naprimjer, ako su ulice pune rupa, kakve su bile prije dvije godine, da to ima veze s nekom institucijom, da je u toj instituciji postavljen čovjek iz pobjedničke stranke... Bitna je sposobnost našeg čovjeka da povezuje [[uzrok]]e sa [[posljedica]]ma, da zna da je odluka ko će biti [[predsjednik]] općine u njegovim rukama. A on to još ne razabire. I to su sve skupa [[bolest]]i demokratizacije." (izjava za nedjeljnik ''Ljiljan'')
*''[[Sarajevski tabut]]''
▲*"[[Bosna]] nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mržnje. Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog [[rat]]a je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra. [[Zlo]] je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne [[svjedok]]e, posmatrače. Opažanje [[opasnost]]i ne povećava se već se smanjuje samim njenim približavanjem. Mi smo, velika većina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne može dogoditi ! A, dogodilo se. [[Istina]], dobro brojčano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost. Kriminalci, [[lopov]]i i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i [[zločin]]a, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju. Zato se ne treba čuditi što su u Sarajevu među prvima oni reagovali, pripremili se i među prvima pružili otpor [[agresor]]u. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga brže prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991. godine a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jače od znanja, takav je insan, otkako ga ima. Takođe, danas mi svi znamo da je [[BiH]] podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje. Sasvim moguće. Samo ko će to dočekati i kada? "
[[Kategorija:
[[Kategorija:Bosanskohercegovački književnici|Sidran,Abdulah]]
[[Kategorija:Književnost|Sidran,Abdulah]]
| |||