Razlika između verzija stranice "S one strane dobra i zla"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 9:
*"Gotovo sve što zovemo ''višom kulturom'' počiva na produhovljenju i produbljenju [[okrutnost]]i. Ona ''divlja životinja'' uopće nije umrtvljena. Ona živi, cvate, samo se - obogotvorila. Ono što čini bolnu nasladu tragedije je okrutnost. Postoji obilan, preobilan užitak i u vlastitoj patnji, u vlastitom činjenju sebe patećim."
* "Ko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe."
*"U okolnostima [[mir]]a ratnički [[čovjek]] navaljuje na sama sebe."
* "Moralno prosuđivanje i osuđivanje je omiljena [[osveta]] duhovno ograničenih onima koji su to manje, a također neka vrsta odštete za to da ih je priroda loše opskrbila, konačno i prigoda da se dobije duh i postane finim: - [[zloba]] produhovljuje."
*"[[Muškarac]] koji ima dubinu u svom duhu kao i u svojim požudama, a i onu dubinu dobrohotnosti koja je sposobna za strogost i čvrstoću i koja se lahko s njima zamjenjuje, može o ženama misliti samo orijentalno. On ženu mora shvatiti kao posjed, kao vlasništvo koje se može zaključati, kao nešto što je predodređeno za podložnost i u njoj postaje savršeno."
Line 21 ⟶ 25:
*"Pogled [[rob]]a je nesklon vrlinama moćnih. Izvlače se i svjetlom obasipaju ona svojstva koja služe za to da onome ko trpi olakšaju postojanje. Tu se časte sažaljenje, uslužna ruka spremna na pomoć, toplo srce, strpljenje, marljivost, poniznost, ljubaznost - jer to su tu najkorisnija svojstva i gotovo jedina sredstva da se izdrži pritisak postojanja. Moral robova je bitno moral korisnosti. Kao zlo osjećaju se moć i opasnost, određena strahovitost, finoća i snaga koja ne dopušta da se pojavi prezir. Prema moralu robova dakle onaj ko je ''zao'' pobuđuje strah; a prema moralu gospodara ''dobar'' je upravo onaj koji budi i hoće pobuditi strah, dok se spram ''lošeg'' čovjeka osjeća prezir."
* "... mislim na takozvane cinike, dakle na takve koji na sebi jednostavno priznaju životinju, prostaštvo, 'pravilo', a pritom imaju onaj stupanj duhovnosti i golicanja da o sebi i o sebi jednakima moraju [[govor]]iti pred svjedocima. [[Cinizam]] je jedini oblik u kojem proste duše okrznjuju ono što je čestitost."
*"Posvuda gdje prevladava moral robova jezik pokazuje sklonost da riječi ''dobar'' i ''glup'' približi jednu drugoj. Posljednja temeljna razlika: zahtjev za slobodom, instinkt za sreću i finoću osjećaja slobode pripadaju moralu i moralnosti robova jednako tako nužno kao što su umijeće i zansenjaštvo u poštovanju, u predavanju redoviti simptomi aristokratskog načina mišljenja i vrednovanja."
* "'To sam ja učinio' kaže moje [[sjećanje]]. 'To nisam mogao ja učiniti' - kaže moj [[ponos]] i ostaje neumoljiv. Na koncu - sjećanje popušta."
| |||