Razlika između verzija stranice "Majo Dizdar"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravka HTML koda
No edit summary
 
Red 1:
{{Infokutija biografija|
'''Majo Dizdar''' (Sarajevo, 1951), bosanskohercegovački pisac
|ime=Majo Dizdar
|slika=
'''Majo|tekst Dizdar''' (Sarajevo, 1951),uz sliku=bosanskohercegovački pisac
|datum rođenja= 1951.
|mjesto rođenja=Sarajevo, Bosna i Hercegovina
|datum smrti=
|mjesto smrti=
}}
 
*"''Crnu rupu'' posvećujem braniteljima [[Sarajevo|Sarajeva]] u vrijeme opsade 1992 - 1995. godine, kada je, na najkukavičkiji način, hicima snajpera, protivavionskih mitraljeza i topova, tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama ispaljenim sa četničkih položaja oko grada, ubijeno 16.000 Sarajlija, među njima 1.600 djece, teško ranjeno i trajno osakaćeno na desetine hiljada civila svih uzrasta, čak i tek rođenih beba. Kako grad Sarajevo ničim nije obilježio godine otpora jednoj od nastrašnijih opsada u historiji ratovanja, ovaj je roman tek mali doprinos podsjećanju na te herojske dane, u kojima grad nisu branili samo borci na prvim linijama fronta, nego svi oni koji su dobrovoljno ostali u paklu Sarajeva, pa i djeca. Svima njima treba se duboko pokloniti, što autor ovoga romana na ovaj način, evo, javno čini."
 
---------
 
*"Roman ''Snajperist'' posvećujem Mireli Pločić, jedanaestogodišnjoj djevojčici ubijenoj 1994. godine projektilom protivavionskog mitraljeza, dok se sa svojom vršnjakinjom, a mojom kćerkom, igrala u sarajevskoj ulici Jezero. Mirela je samo jedno od 1600 danas anonimne sarajevske djece, ubijene u toku srpske opsade grada 1994 - 1995. godine. I dok 16.000 Sarajlija ubijenih tokom opsade grada, i 200.000 Bošnjaka[[Bošnjak]]a ubijenih tokom [[rat u BiH|agresije na Bosnu i Hercegovinu]] 1992 - 1995. godine polako padaju u [[zaborav]], zločinci[[zločin]]ci se spokojno šetaju od Pala, Podgorice i Beograda, do Moskve. Ovaj roman također posvećujem Zelenim beretkama i svim drugim braniocima Sarajeva, momcima koji su spriječili četničke horde da 1992. godine ušetaju u Sarajevo i izvrge planirani pokolj nenaoružanog stanovništva, pljačku i paljevinu do tada neviđenih razmjera."
 
*"''Crnu rupu'' posvećujem braniteljima Sarajeva u vrijeme opsade 1992 - 1995. godine, kada je, na najkukavičkiji način, hicima snajpera, protivavionskih mitraljeza i topova, tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama ispaljenim sa četničkih položaja oko grada, ubijeno 16.000 Sarajlija, među njima 1.600 djece, teško ranjeno i trajno osakaćeno na desetine hiljada civila svih uzrasta, čak i tek rođenih beba. Kako grad Sarajevo ničim nije obilježio godine otpora jednoj od nastrašnijih opsada u historiji ratovanja, ovaj je roman tek mali doprinos podsjećanju na te herojske dane, u kojima grad nisu branili samo borci na prvim linijama fronta, nego svi oni koji su dobrovoljno ostali u paklu Sarajeva, pa i djeca. Svima njima treba se duboko pokloniti, što autor ovoga romana na ovaj način, evo, javno čini."
 
 
*"Roman ''Snajperist'' posvećujem Mireli Pločić, jedanaestogodišnjoj djevojčici ubijenoj 1994. godine projektilom protivavionskog mitraljeza, dok se sa svojom vršnjakinjom, a mojom kćerkom, igrala u sarajevskoj ulici Jezero. Mirela je samo jedno od 1600 danas anonimne sarajevske djece, ubijene u toku srpske opsade grada 1994 - 1995. godine. I dok 16.000 Sarajlija ubijenih tokom opsade grada, i 200.000 Bošnjaka ubijenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 - 1995. godine polako padaju u zaborav, zločinci se spokojno šetaju od Pala, Podgorice i Beograda, do Moskve. Ovaj roman također posvećujem Zelenim beretkama i svim drugim braniocima Sarajeva, momcima koji su spriječili četničke horde da 1992 godine ušetaju u Sarajevo i izvrge planirani pokolj nenaoružanog stanovništva, pljačku i paljevinu do tada neviđenih razmjera."
 
 
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina|Dizdar,Majo]]
[[Kategorija:Bosanskohercegovački književnici|Dizdar,Majo]]
{{Wikipedia}}
[[Kategorija:Književnost|Dizdar,Majo]]