Razlika između verzija stranice "Zovem se Crvena"

*"Ja sam, sada, leš. Beživotno [[tijelo]] na dnu jednog bunara." (''Ja sam mrtav'')

*"Bilo mi je dovoljno da četiri dana pošto sam ubio onog jadnika hodam istambulskim sokacima, pa da shvatim da je pritajeni [[ubica]] svako u čijem oku ugledam odsjaj oštroumlja, a na licu sjenku što je baca odbljesak duše. Samo su glupaci [[Nevinost|nevini]]." (''Mene će nazivati ubicom'')

*"[[Ljubomora]], u životu[[život]]u majstora [[Minijatura|minijature]], s vremenom postaje sastojak nezaobilazan poput [[Boja|boje]]." (''Mene će nazivati ubicom'')

*"[[Slika]] je rascvjetavanje [[Priča|priče]] bojama[[boja]]ma. Niko ne može zamisliti sliku koja nema svoju priču." (''Ja sam vaš Daidža'')

*"A što se pravog razloga moje usamljenosti[[usamljenost]]i tiče, to je što nikako ne mogu da znam koje sam priče dio. Trebalo je da budem bio jedne, ali ispadoh iz nje, kao što list otpadne s drveta." (''Ja sam drvo'')

*"Ja, siroto drvo koje vidite, Bogu zahvaljujem što me ne nacrtaše s takvim naumom. A i to nije zato što se plašim da bi me, da su me naslikali u skladu sa franačkim manirima, svi istambulski kerovi zapišali pomislivši da sam pravo drvo. Ja i ne želim da sam pravo [[drvo]], nego ono što drvo znači." (''Ja sam drvo'')

*"Bitno je da [[slika]] svojom ljepotom prizove u čovjeku bogatstvo života, ljubav, poštovanje prema bojama svijeta što ga je stvorio Bog, misaonu dubinu i vjeru. Nije bitno ko je [[slikar]]." (''Zovem se Crni'')

*"[[Slikarstvo]] je tišina uma, muzika oka." (''Zovem se Crni'')

*"[[Sljepilo]] je nijemo(.. Ako spojiš ovo što sam upravo rekao, prvo i drugo, pojavljuje se sljepilo.) Dosegnuti najdublje u slikarstvu, znači vidjeti ono što se ukazuje u mraku božjem."

*"Iako od njega skrivam svoje misli, slike koje radim i ovu sobu u kojoj živim, predajem njegovim bezobzirnim i napadačkim pogledima: znam, sve će vas zapanjiti ova moja gordost, ali budući da ja zarađujem najviše, to znači i da sam najbolji ilustrator! Jer, [[Bog]] je htio da [[slikarstvo]] bude [[radost]], da bi onome ko umije da gleda pokazao da je i čitav svijet radost." (''Mene zovu Leptir'')

*"Prije slikarstva bješe mrak i poslije njega će biti mrak. Svojim se bojama, umjećem i ljubavlju mi sjećamo božijih nam riječi upućenih - ''Vidite!'' Sjećati se - to je znati da si vidio. Znati je sjećati se da si vidio. Vidjeti - to je znati ne sjećajući se. Znaći, slikati je sjećati se mraka. U velikih majstora, ljubav prema slikarstvu zna da su boje i vid nastali iz mraka i želi da se bojama božjem mraku vrati. Onaj što sjećanja nema, niti se Boga sjeća, niti njegove tame. [[Slikarstvo]] svih velikih umjetnika, u bojama traga za tom dubokom vanvremenskom tamom." (''Mene zovu Maslina'')

*"Jedino ja, slijepi i ostarjeli iluminator, znam da je Bog stvorio svijet onakvim kakvim bi jedno sedmogodišnje, pametno dijete željelo da ga vidi. Jer, [[Bog]] je svijet stvorio najprije da bi svijet bio viđen. A poslije nam je dao riječi da među sobom podijelimo ono što vidimo, da razgovaramo, a mi smo od riječi sastavili priče i pomislili da se slikarstvo stvara radi tih priča. A [[slikarstvo]], međutim, znači izravno tragati za božjim uspomenama, vidjeti svijet onakvim kakvim ga vidi Bog." (''Mene zovu Maslina'')

*"Da li [[ljubav]] od čovjeka pravi [[Budala|budalu]], il' se samo budale zaljubljuju?" (''Zovem se Ester'')

*"[[Oči]] vam se šire pred mojim sjajem, od odbljeska plamena kandila na meni, vaše uzbuđenje raste i vi zavidite Rodi, mom posljednjem gospodaru. I to s pravom, jer nema ničeg drugog osim mene što bi bilo mjera iluminatorovog umjeća." (''Ja, novac'')

*"Dok nas dvojica, dva muškarca zaljubljena u istu ženu, sve vrludajući i glavinjajući gore-dolje, napredujemo duž istambulskih sokaka, dok bratski prolazimo pustim ulicama namjenjenim ratovima čopora pasa, kroz zgarišta gdje vrijebaju džini i dvorišta džamija, na kojima oslonjeni o kupile spavaju meleci, pored čempresa što se domunđavaju s dušama umrlih, pokraj snijegom prektivenihprekrivenih mezara gdje se roje utvare, malo skrajnuti od razbojnika koji dave ljude idemo između beskrajnih dućana, štala, tekija, voskarnica, saračnica i zidova, dotle ja razmišljam o tome kako ja njega ne pratim nego ga oponašam." (''Mene će nazivati ubicom'')

*"Kako tokom godina gledamo od [[Knjiga|knjige]] do knjige, od slike do slike, tako shvatamo: jedan dobar [[slikar]] ne zadržava se samo na tome da svojim čudima zauzme mjesto u našem umu nego na kraju mijenja i panoramu našeg sječanja. A proniknu li mannam vještina nekog slikara i njegove slike jednom toliko u dušu, tada nastaje jedno mjerilo za ljepotu čitavog svijeta." (''Mene će nazivati ubicom'')

*"I tako, što više bojim, ja kao da svijetu kazujem ''budi'' i svijet biva iz moje boje krvi[[krv]]i. Onaj koji ne vidi, taj poriče, ali mene ima svuda." (''Zovem se Crvena'')

*"Ali da [[život]] jeste jedna tijesna košulja, jasno biva tek onda kada se izađe iz tamnice mjesta i vremena. I kao što je bestjelesna [[duša]] istinski razlog sreće u svijetu mrtvih, tako bi najveća sreća među živima bilo tijelo koje nema dušu. Kakva je šteta što niko to ne može da shvati prije nego što umre." (''Ja sam vaš Daidža'')

*"Ja se nisam poklonio čovjeku[[čovjek]]u." (''Ja, đavo'')

*"Ponekad, sred pospanih snatrenja i nesretnih uspomena, osjetimo da je [[Bog]] na trenutak na nas obratio pažnju pa mu se [[Molitva|pomolimo]] s nadom nekoga ko uspije sultanu da tutne molbu u ruku." (''Zoven se Crni'')

*"Ljudskoj [[Nesreća|nesreći]] [[Knjiga|knjige]] samo daju na dubini, za koju mislimo da je utjeha." ('' Zovem se Crni'')

*"Nijedan se musliman ne bi toliko kidao zato što je zgriješto nesvjesno(...) Dobar musliman zna da je [[Bog]] pravedan i razuman i da u obzir uzima namjeru svog sluge. Samo neznalice ptičjeg mozga vjeruju da će završiti u [[Pakao|paklu]] zato što su nesvjesno jeli svinjetinu. Pravi musliman zna da strah od pakla ne služi tome da ga zaplaši, već da zaplaši druge(...) ako čovjek nema zle namjere, u paklu neće završiti." (''Mene će nazivati ubicom'')

*"Daće [[Bog]] da naučimo i kako da jednoga dana svoje živote[[život]]e bez straha prepričavamo kao svoje." (''Mene će nazivati ubicom'')

*"Sve [[Bajka|bajke]] su svačije bajke(...) A ne svakog čovjeka ponaosob." (''Mene će nazivati ubicom'')

*"(...) odjednom mi se čitav [[svijet]] učinio poput neke palate s bezbroj soba čija sva vrata vode iz jedne u drugu. Jedino tako što bismo se sjećali i maštali, mi smo iz jedne sobe mogli da prelazimo u drugu, ali je većina nas zbog ljenosti to veoma rijetko činila i zauvijek je u istoj sobi čekala." (''Ja Šekure'')