Razlika između verzija stranice "Kategorija:Bosanskohercegovački književnici"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 12:
 
Starog dvorca na Ostrožcu
 
Dva studenta arheologije
Dva studenta arheologije
I jedan pjesnik
 
Otkrili su inskripciju
 
Čudne sadržine:
 
“Čemu li je u tvom srcu
 
Simetrično moje biće”.
 
Dok su je riječ po riječ prevodili
S latinskog na bosanski
Iz grmuškog je kanjona gruhnuo vjetar
I razvejao sve papire
Među stubovima u dvorcu.
 
Onaj s bradom, pjesnik dakle,
ljutito se obrecnu:
“Ne SADA Binte,**
Ne SADA!
Trebao si mu odgovoriti
Onda kada te je pitao!”
 
 
 
Dok su je riječ po riječ prevodili
 
S latinskog na bosanski
 
Iz grmuškog je kanjona gruhnuo vjetar
 
I razvejao sve papire
 
Među stubovima u dvorcu.
 
 
 
Onaj s bradom, pjesnik dakle,
 
ljutito se obrecnu:
 
“Ne SADA Binte,**
 
Ne SADA!
 
Trebao si mu odgovoriti
 
Onda kada te je pitao!”
 
 
Line 53 ⟶ 57:
 
 
Šta može biti taj let unatrag
 
o kojem svjedoče samo poređenja,
 
kao što su mihrab, dovište,
 
 
 
zagrljaji, povratak, rukovanja,
 
postavljen sto pod drvetom u travi
 
gdje nema prvog ni posljednjeg gosta?
 
Šta može biti taj let unatrag
o kojem svjedoče samo poređenja,
kao što su mihrab, dovište,
 
zagrljaji, povratak, rukovanja,
postavljen sto pod drvetom u travi
gdje nema prvog ni posljednjeg gosta?
 
Najzad, šta može biti, raširenih
 
krila ovaj pad s visine,
 
u plamen zajedničkog gnijezda,
 
u žižu? – to ne znam,
 
Mada, ako išta znam,
 
onda znam da ovaj vreli hodnik,
 
u ovom, kao minotaurovo oko, složenom
labirintu sve prisutnija i prisutnija
i sve slobodnija činjenica je da postojimo.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
u ovom, kao minotaurovo oko, složenom
 
labirintu sve prisutnija i prisutnija
 
i sve slobodnija činjenica je da postojimo.
 
 
Line 103 ⟶ 98:
 
 
Grad u kome živim
 
Postoji u meni
 
Na sasvim drugi način
 
Nego ja u njemu
 
 
 
Dovoljno je ako kažem
 
Da ja imam dva grada
 
A on samo mene jednog
 
Grad u kome živim
Postoji u meni
Na sasvim drugi način
Nego ja u njemu
 
Dovoljno je ako kažem
Da ja imam dva grada
A on samo mene jednog
 
Kada moje tijelo
 
Zamijeni čist prazan prostor
 
Ljepši od bilo čega
 
Nepostojećeg
 
Grad koji se
U meni širi
Neće imati
Šta da zamijeni
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
LAHKO SE MOGLO DOGODITI
 
 
 
Lahko se moglo dogoditi da povjerujem
kako časovnik svojim kazaljkama,
kao makazama, siječe mjesec na tanke
 
žute trake. Moglo se, još lakše, dogoditi
da povjerujem da je tijelo, strogo uzev,
druga polovina duše, pa shodno tome,
 
ako je ovo lice koje se ponavlja u ogledalima
lice nekog drugog, onda ni ja nisam ja.
Lahko se moglo dogoditi da povjerujem
 
da je noć insekt koji puzi na dlanu univerzuma.
Zamalo su me uvjerili da je žuti presovani papir
ispunjen nečitkim znakovima ono što si ti bila.
 
Skoro da sam im povjerovao da pod tovarom
godina čovjek sazrijeva i spoznaje bit života,
da otkriva dotada nepoznate stvari,
 
i da je duša mračna komora kroz koju najlakše
probijaju ultraviolet zraci.(Neki to zovu bolom)
Kako da u sve to povjerujem kad niti si ti
 
tamo niti sam ja ovdje. Srce kuca u prostoru
u kome vrijeme i sve razlike jednostavno
šute. Shvatio sam da s godinama mnoge
 
bitne stvari zaboravljam. Svi moji protekli dani
su podzemlje ogrnuto u hrskavu koru jutarnjeg
somuna. Moj život je postmodermistička kap
 
znoja na nosu djevojčice zamukle u susretu
nakon igranja školice. I riječima je zavejana
svaka misao, svaka izniklica moje mašte.
 
Ambis koji tvore suze radosnice i suze bola
živo je mjesto na kome se virtualni srećemo.
Otuda u meni nevjerica da te, naprosto, nema.
 
 
 
 
 
* * *
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Kao što ništavilo umije da sravni rovove
agonije, kao što se pejzaž nakon vijavice
smiri, tako nekako se oblikuje, malo po malo,
dovede u red dijalog čovjeka i Boga,
dijalog stradanja i rađanja.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Grad koji se
 
U meni širi
 
Neće imati
 
Šta da zamijeni
 
 
Line 247 ⟶ 143:
 
Četiri godine nakon rata, sjedimo na klupi
 
kraj seoske prodavnice i pričamo.
 
Riječi nam, kao riblje kosti, zastaju u grlu.
 
Najgore je skoro prošlo. Skeleti su, napokon,
poslagani u plastične vreće. Najbliži rođaci
skupljaju ostatke odjeće, djeliće nagorjelih
 
dokumenata, vjenčano i ino prstenje.
Na ivici jame Hrastova glavica leži,
rasporena lopatom, larva od gundelja.
 
Najgore je skoro prošlo. Skeleti su, napokon,
Utroba žute mrlje odveć se sporo suši.
Nepodnošljivo je hladno i rana na ruci
Eve Klonovske počinje da se na ivici gnoji.
 
poslagani u plastične vreće. Najbliži rođaci
Dvije djevojke drže kišobran i gledaju
peko ramena. Rubovi noktiju pljačkaša
još uvijek se vide na džepovima mrtvaca.
 
skupljaju ostatke odjeće, djeliće nagorjelih
Tamo gdje je trebalo da se nalazi granica
riječi počinje da sagorjeva suho lišće i riječi
se beskrajno sporo uvijaju same u sebe.
 
Figure otrgnutih glava trče za svojim
sjenkama rubom bagremovog šumarka.
Vrijeme otiče ne otimajući se struji šutnje.
 
Raspadamo se kao ribe krepale na pijesku.
Lijepo vaspitane riječi ulaze u limenku usta
i poklopac za sobom oprezno spuštaju.
 
dokumenata, vjenčano i ino prstenje.
 
Na ivici jame Hrastova glavica leži,
 
rasporena lopatom, larva od gundelja.
 
 
 
Utroba žute mrlje odveć se sporo suši.
 
Nepodnošljivo je hladno i rana na ruci
 
Eve Klonovske počinje da se na ivici gnoji.
 
 
 
Dvije djevojke drže kišobran i gledaju
 
peko ramena. Rubovi noktiju pljačkaša
 
još uvijek se vide na džepovima mrtvaca.
SREBRENIČKI NOKTURNO
 
 
 
Tamo gdje je trebalo da se nalazi granica
 
riječi počinje da sagorjeva suho lišće i riječi
 
se beskrajno sporo uvijaju same u sebe.
 
 
svijet pokriva kamilovka.
slijepi miševi kruže okolo.
stoji crna voda, nepomična
 
Figure otrgnutih glava trče za svojim
vjekovima. divlji se žbiri
ovdje legu. odjekuju koraci,
šumske bube nijeme u strahu.
 
preda mnom je zid, iza zida
progonioci. oni što nas prate
i oni što nas u hajci mlate.
 
ne vidim više zavičajna brda,
ne vidim majku, ni ženu, nikog.
a snio sam, samo, svjetlost
 
koju ne daje luč, i krenuo,
samo žudeći za njom. stigao
dovde. ovdje su me stigli.
 
dišem između zida i groba,
već pomiješan s malterom,
po licu mi nikla mlada trava.
 
i još uvijek dišem suznim
dahom onih koji se ne mire
da nema ni mene ni njih.
 
sjenkama rubom bagremovog šumarka.
 
Vrijeme otiče ne otimajući se struji šutnje.
 
 
 
Raspadamo se kao ribe krepale na pijesku.
 
Lijepo vaspitane riječi ulaze u limenku usta
 
i poklopac za sobom oprezno spuštaju.
 
 
Line 341 ⟶ 212:
 
Danas i ovdje marširaju Pikasove Gernike
 
Danas i ovdje je jezgro atoma.
Danas i ovdje tutnje Dalijevi slonovi
na nogama od paučine.
Danas i ovdje u staklene epruvete mokre djeca
od straha.
Danas i ovdje udaraju Šenbergovi bubnjevi.
Danas i ovdje osipa se istinama Božja livada.
Danas i ovdje korača gospodin de la Mančo.
Danas i ovdje je kosmodrom Mjeseca.
Danas i ovdje Karamazovi nose Hamleta.
Danas i ovdje stoji kip bez baklje.
Danas i ovdje juri baklja bez kipa.
Danas i ovdje baklja pali kip.
Danas i ovdje prvi majmun negira Darvina.
Danas i ovdje upiškila se Mitteleuropa kao beba
u krevetcu.
Danas i ovdje niz jednosmjerni tobogan vremena
klizi sve u p.m.
Danas i ovdje vrane simuliraju golubove mira.
Danas i ovdje utopljenici slave utopiju.
 
Danas i ovdje Hijeronimustutnje BošDalijevi jeslonovi realistana nogama od paučine.
Danas i ovdje na zvijezde laju
dobro izdresirani ljudi.
Danas i ovdje besmislena knjiga Ginisovih rekorda
naučno je štivo.
Danas i ovdje pjesnici su peta kolona ljubavi.
Danas i ovdje Lejdi Makbet piše kolumne u
dvonedeljniku za ekstremiste svih boja
Danas i ovdje grad je Gesamkunstwerk
Danas i ovdje vrhuni suvišnost Mocartove muzike.
Danas i ovdje je kokoš starija od jajeta.
Danas i ovdje je jaje starije od kokoši.
Danas i ovdje djevice geometriziraju spolne organe.
Danas i ovdje šah igraju penzioneri u parkovima.
Danas i ovdje kibiceri vrše rokadu igrača.
Danas i ovdje se igra šah bez mata.
Danas i ovdje ja sam koji nisam.
Danas i ovdje ja sam koji jesam.
Danas i ovdje ja sam sam.
 
Danas i ovdje u staklene epruvete mokre djeca od straha.
 
Danas i ovdje udaraju Šenbergovi bubnjevi.
 
Danas i ovdje osipa se istinama Božja livada.
 
Danas i ovdje korača gospodin de la Mančo.
 
Danas i ovdje je kosmodrom Mjeseca.
 
Danas i ovdje Karamazovi nose Hamleta.
 
Danas i ovdje prevara je lahko jedinstvo kaligrafije.
Danas i ovdje Niče gumicom briše
Genealogiju morala.
Danas i ovdje najgledanije je Staljinovo pozorište.
Danas i ovdje limeni pijetlovi lete u nebo.
Danas i ovdje praznina uzvraća prazninom.
Danas i ovdje usamljeni urlik pojedinca odjekuje
strašnije od jaukanja čovječanstva.
Danas i ovdje malanholija je vječna kao prostitucija
Danas i ovdje prostitucija je igranje
Čovječe ne ljuti se.
Danas i ovdje ljutnja je Mesalinin hir.
Danas i ovdje Silvester Stalone piše historiju.
Danas i ovdje izgnanici su glavni junaci filma
Missing in action.
Danas i ovdje altruizam je kuglica u fliperu duše.
Danas i ovdje Anselm Kenterberijski ontološki je
dokaz egzistencije Boga
Danas i ovdje triper je bolest slabovidih.
Danas i ovdje zaljubljeno plešu
Elena Čaušesku i Pol Pot.
Danas i ovdje. Samo danas i ovdje.
Kao nikad i nigdje.
 
Danas i ovdje bijelistoji miševi predskazujukip budućnostbez baklje.
Danas i ovdje knjige plaše ljude.
Danas i ovdje ludačke košulje modni su hit.
Danas i ovdje nestale vade iz jama.
Danas i ovdje Eva Klonovska identificira kosture.
Danas i ovdje ne stanuje Jan Palah.
Danas i ovdje samo meleci skidaju sa naših lica
voštane maske.
Danas i ovdje je vječno 00:00h
 
Danas i ovdje juri baklja bez kipa.
 
Danas i ovdje baklja pali kip.
I sve je jednostavno.
Gdje završava čovjek, počinje plamen.
I onda u tišini se čuje mrmor crva.
Mrmor pepela.
Jer ljudi ovdje žive zašivenih usta.
 
Danas i ovdje prvi majmun negira Darvina.
 
Danas i ovdje upiškila se Mitteleuropa kao beba u krevetcu.
 
Danas i ovdje niz jednosmjerni tobogan vremena klizi sve u p.m.
 
Danas i ovdje vrane simuliraju golubove mira.
 
Danas i ovdje utopljenici slave utopiju.
MOJE LICE
 
 
 
Danas i ovdje Hijeronimus Boš je realista.
Ovo je kost krv i meso
Ovo je partija šaha
Ovo je ironija ružne apstrakcije
Ovo je eksplozija ruže
Ovo je kora gnjile narandže
Ovo je kafez bez slavuja
Ovo je loš rječnik probave
Ovo je snijeg u oku ptice
Ovo je hemijska formula očaja
Ovo je dojila presahlih grudi
Ovo je simultana igra smrti
Ovo je turobna udobnost žabokrečine
Ovo je bolnička bjelina namještenih kreveta
Ovo je izrezbareni kundak puške M 48
Ovo je žuti lokvanj iz Zubejdnine bare
Ovo je niska šumskih jagoda
Ovo je topli jutarnji somun
Ovo je Crno i Bijelo
Ovo je Žuto i Zeleno
Ovo je samo Zeleno
Ovo je Zeleno
 
Danas i ovdje na zvijezde laju dobro izdresirani ljudi.
Ovo je učenje Aje’tul kursije
Ovo je robna rezerva ljubavi
Ovo je pseća godina
Ovo je zambak na vječnoj straži
Ovo je mokraća u epruveti dijabetičara
Ovo je kuća cvijeća bez J.B. Tita
Ovo je La declinazione del sostantivo
Ovo je pravopisna greška u ustima M. Monro
Ovo je Šeherezadina nevinost
Ovo je Alajbegova slama
Ovo je tetrijebov poj
Ovo je potentnost evnuha
Ovo je 1/17 Hegade
Ovo je druga strana neba
Ovo je volujska slina na bradi imperatora
Ovo je bijelo pranje Ciceronove metrese
Ovo je suhi žig na čelu Maka Dizdara
 
Danas i ovdje besmislena knjiga Ginisovih rekorda naučno je štivo.
 
Danas i ovdje pjesnici su peta kolona ljubavi.
 
Danas i ovdje Lejdi Makbet piše kolumne u dvonedeljniku za ekstremiste svih boja.
 
Danas i ovdje grad je Gesamkunstwerk.
 
Danas i ovdje vrhuni suvišnost Mocartove muzike.
 
Ovo je blagoglagoljivi osmijeh zubara
Ovo je monokl Adolfa Hitlera u suzi Eve Braun
Ovo je putni list raseljenog lica
Ovo je argument u hlačama skretničara vozova
Ovo je TV ekran liliputanske moći
Ovo je rastopljena figura od plastelina
Ovo je šarplaninac u Semberiji
Ovo je Jusufbegovog sina sin
Ovo je Lonicera caprifolium na zimskom raspustu
Ovo je govedina soljena u Visokom
Ovo je coitus interruptus na staroj litografiji
Ovo je lutka koja sanja krila
Ovo je maljava butina prodavačice ljubavi
Ovo je brdo Cim i tri kamena sa kule Zalih
Ovo je Ovo
Ovo je moje lice
Maska išarana krečom
 
Danas i ovdje je kokoš starija od jajeta.
 
Danas i ovdje je jaje starije od kokoši.
 
Danas i ovdje djevice geometriziraju spolne organe.
 
Danas i ovdje šah igraju penzioneri u parkovima.
 
Danas i ovdje kibiceri vrše rokadu igrača.
 
Danas i ovdje se igra šah bez mata.
 
Danas i ovdje ja sam koji nisam.
 
Danas i ovdje ja sam koji jesam.
 
Danas i ovdje ja sam sam.
 
 
Danas i ovdje prevara je lahko jedinstvo kaligrafije.
 
Danas i ovdje Niče gumicom briše Genealogiju morala.
 
Danas i ovdje najgledanije je Staljinovo pozorište.
 
Danas i ovdje limeni pijetlovi lete u nebo.
 
Danas i ovdje praznina uzvraća prazninom.
 
Danas i ovdje usamljeni urlik pojedinca odjekuje strašnije od jaukanja čovječanstva.
Danas i ovdje malanholija je vječna kao prostitucija.
 
Danas i ovdje prostitucija je igranje Čovječe ne ljuti se.
 
Danas i ovdje ljutnja je Mesalinin hir.
 
Danas i ovdje Silvester Stalone piše historiju.
 
Danas i ovdje izgnanici su glavni junaci filma Missing in action.
 
Danas i ovdje altruizam je kuglica u fliperu duše.
 
Danas i ovdje Anselm Kenterberijski ontološki je dokaz egzistencije Boga.
 
Danas i ovdje triper je bolest slabovidih.
 
Danas i ovdje zaljubljeno plešu Elena Čaušesku i Pol Pot.
 
Danas i ovdje. Samo danas i ovdje.
 
Kao nikad i nigdje.
 
 
 
Danas i ovdje bijeli miševi predskazuju budućnost.
 
Danas i ovdje knjige plaše ljude.
BIJELA SMRT
 
Danas i ovdje ludačke košulje modni su hit.
 
Danas i ovdje nestale vade iz jama.
 
Danas i ovdje Eva Klonovska identificira kosture.
 
Danas i ovdje ne stanuje Jan Palah.
 
Danas i ovdje samo meleci skidaju sa naših lica voštane maske.
 
Danas i ovdje je vječno 00:00h
Ručni sat na ruci jalijaša
glatko izbrijane glave
koja liči na blijedu kuglu
starinskog lustera
vrijeme otkucava fantomski
jer je polovinu unutrašnjeg prostora
za fini satni mehanizam
uštedjela anonimna zanatska ruka
potom je u nju
još anonimnija švercerska ruka
sipala bijeli heroinski prah
 
tako se preko granica
u svim pravcima prenosi
prosta kombinacija
instrumenta za mjerenje vremena
i dva-tri grama opojne
bezvremenosti
 
I sve je jednostavno.
jezik ove kombinacije
semantički nije čist
ali ga djeca u kafićima
i haustorima
perfektno razumiju
 
Gdje završava čovjek, počinje plamen.
samo ne razumiju činjenicu
zašto je bijela smrt
za pijedestal svoje raskoši
odabrala đubrište
 
I onda u tišini se čuje mrmor crva.
 
Mrmor pepela.
 
Jer ljudi ovdje žive zašivenih usta.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
ZA VELIKIM KANCELARIJSKIM STOLOM
 
 
 
Sjediš za velikim kancelarijskim stolom
dobijenim na revers i štirkaš svoju pamet.
Čovjek si bez sluha u orkestru, tetrijeb
 
što se ženkama ne udvara. Pred očima ti,
još uvijek, treperi slogan GIK OKO
stogodišnja tradicija dok se pitaš kakav
 
je to posao mjeriti munju lenjirom, lupanje
srca šestarom. Kakva je to strast vagati slona
decimalnom vagom. Vozovi treba da stižu
 
na odredište poštujući vozni red. Ali tvoji
umjesto da veselo kloparaju kroz gradove
i pejzaže, nikad ne izlaze iz ranžirnih stanica.
 
Treba vjerovati da si rođen za velike stvari
nasuprot svim dokazima. Treba ti ukinuti
transfuziju bola i začudit ćeš se sopstvenoj
 
punoći kojoj ništa ne možeš da dodaš
i praznini koju ničim ne možeš da ispuniš.
Kaplju garežina i vosak u ovo mutno doba
 
i balsamuju svijet. Ti još uvijek sjediš za
stolom dobijenim na revers i štirkaš svoju
pamet dok se novi putnici ukrcavaju,
 
a stari iskrcavaju iako pouzdano znaš,
izbezumljen, u strahu od straha, da glava
upakovana u celofan ne umije da sanja.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
* * *
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Noć zvecka kao led u kristalnoj čaši.
Bijela izmaglica se dimi u izlozima.
Dvije kurve stoje pored zapišanog zida
 
i fluorescentnim zelenim flomasterom
ispisuju grafit: Hepening je res publica.
Mraz u mojim plućima, hrapav kao kravlji
 
jezik, nagoni na sitno kašljucanje. Jalijaš
glatko izbrijane glave koja liči na blijedu
kuglu starinskog lustera, s revolverom
 
pod miškom, njuši okolo. Svijet je starački
dom u kome se ne priređuju nagradne igre.
Krune se fasade zgrada, padaju ledeni šiljci.
 
Nema se šta dodati, ni oduzeti.
Još samo tek rođene bebe mihrune
Kao da ih ništa, kao što i nije, dotaklo.