Razlika između verzija stranice "Ivan Mažuranić"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Harač (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Red 13:
[[Category:Politika|Mažuranić,Ivan]]
 
{{Wikipedia|Ivan Mažuranić}}
Njegovu veličinu i duhovnu snagu opisuje njegova unuka, spisateljica Ivana Brlić Mažuranić, riječima:
"Svaka njegova riječ, svaka rasprava bila je uzvišena umom. A još uzvišenija u onoj čistoći i strogosti etičkih nazora kojom kao da je prožimao svaku okolinu svoju... I danas, kada sam duboko zašla u zrelu dob, njegova me ruka vodi kroz život kadgod se putovi zamrse..."
 
 
MAŽURANIC, Ivan (Novi Vinodolski, 18. 7. 1814. - Zagreb, 4. 8. 1890.), pjesnik i političar. Pravo završio u Zagrebu. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, advokat u Karlovcu. U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevođa Hrvatskog sabora; glavni radaktor saborskih zavoda i zaključka. 1850. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. 1873. - 1880. bio je hrvatski ban. Poslije toga napustio je politiku i živio povućeno, baveći se matematikom i astronomijom.
 
Mažuranic je poćeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveće i najznacajnije djelo, ep Snrt Smail - age Ćengica. Tim djelom, u kojem su sretno prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasčan junački ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad ćitavu ilirsku poeziju.
 
1849. godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoć Rusije ugušila oslobodilačke pokrete u monarhiji, Mažuranic je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija između madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku, ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički vođa, usmjerujući sva svoja nastojanja na kulturno unapređenje zemlje. Pjesnički rad Mažuranica nije bio zahvaćen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova političko - činovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika, Mažuranic je definitivno prestao pisati.