Pojam prava: prilog integralnoj teoriji prava

Pojam prava: prilog integralnoj teoriji prava
Autor	Nikola Visković
Datum izdanja	1976.

• "Jedinstvo osnovne definicije predmeta "pravo" i sekundarnih definicija značajnih obilježja tog predmeta (prisila, pravna norma, pravne vrijednosti, odnos, subjekt, obveza, ovlaštenje, prekršaj itd.) čini TEORIJU O POJMU PRAVA i konceptualni okvir pravnih znanosti." (I.2.)

• "[O]no što nazivamo "pravom" ne pripada ni oblasti čisto prirodnih pojava, ni oblasti čisto idealnih pojava, već prirodno-društvenom svijetu ili oblasti kulture." (I.25.)

• "[S]matramo da definicija prava treba da bude istodobno radikalno iskustvena i neprikriveno svrsishodno-persuazivna. Radikalno iskustvena po tome što bi konceptualno izražavala pojave koje konstituiraju stvaran i potpun predmet pravnog iskustva ljudi. Svrsishodno-persuazivna po tome što nećemo tvrditi da taj stvaran i potpun predmet pravnog iskustva ljudi "uistinu" pravo, nego ćemo tvrditi da bi označavanje takvog predmeta izrazom "pravo" moglo imati poželjan učinak u "rasvjetljavanju" onoga što rade ljudi i pravnici kao "pravni subjekti", odnosno u skretanju pozornosti pravnika s pojedinih elemenata na totalitet sadržaja njegova vlastita iskustva." (I.25.)

• "Mi ćemo pod pravom podrazumijevati jedno povijesno jedinstvo različitosti ili društveno-povijesni proces sastavljen od: stanovitih društvenih odnosa kojima je potrebno prisilno discipliniranje, društvenih vrijednosti i ciljeva kojima se takvi odnosi ocjenjuju i projektiraju, i društvenih normi koje polazeći od vladajućih vrijednosti i ciljeva takve odnose prisilno uređuju." (I.25.)

• "[P]ravnici [...] su, naime, (formalno) oni ljudi koji imaju diplomu "pravnika" i (sadržajno) oni ljudi koji profesionalno služe političkoj vlasti i vlasnicima sredstava za proizvodnju u reguliranju društvenih odnosa i u odlučivanju o primjeni fizičke prisile." (I.26.)

• "Interesno-konfliktni pristup treba da prožima marksističko objašnjenje prava: i pravnih odnosa kao supstrata sadržaja iskustva pravnika, i društvene funkcije pravnih vrijednosti i pravnih normi." (II.31.)

• "[P]ravo je jedan oblik društvenog poretka ili dinamičko jedinstvo stanovitog tipa konfliktnih društvenih odnosa, vrijednosnih stavova i ciljeva kojima se takvi odnosi opravdavaju ili pobijaju i projektiraju, i normi koji na temelju vrijednosnih stavova i ciljeva takve odnose prinudno uređuju." (II.32.)

• "[M]i ćemo ovdje braniti stav da društveni odnosi postaju pravni odnosi ne po tome što ih kvalificira zakonodavac (normativni kriterij), niti pak po tome što bi oni bili upravljeni na ideju pravde (vrijednosni kriterij), nego po tome što oni imaju sami po sebi neka objektivna i specifična obilježja koja nužno privlače pažnju političara i pravnika. To znači da ćemo braniti stav da društveni odnosi pripadaju pravnom, moralnom ili običajnom poretku [...] prvenstveno po tome što se sami po sebi, neovisno i prije svojega normativnog kvalificiranja, međusobno razlikuju u nekim važnim strukturalnim osobinama. Takve društvene odnose koji su po sebi "pravno relevantni" ili sadržaj iskustva pravnika, nazvat ćemo PREDNORMATIVNIM PRAVNIM ODNOSIMA." (III.37.)

• "[P]ravni odnosi [su] samo oni društveni odnosi koji imaju ova dva obilježja: A) mogućnost javne kontrole i fizičke prinudljivosti, i B) sukobe interesa koji ugrožavaju postojeće povijesne društvene sisteme." (III.38.)

• "Kad se jedan pravno relevantan društveni odnos (prednormativni pravni odnos) kvalificira značenjima pravne norme (normativnim pravnim odnosom), onda govorimo o pravno normiranom odnosu ili normiranom pravnom odnosu. Ovaj se opet pokazuje kao odnos normiran općom ili pojedinačnom normom, državnom ili nedržavnom normom, kao odnos efikasno ili neefikasno normiran, pravedno ili nepravedno normiran, zakonito ili nezakonito normiran... itd. [...] Prednormativni pravni odnosi koji nisu pravno normirani, reklo smo, nazivaju se pravnim prazninama, a pravno normiranje društvenih odnosa koji nisu prednormativni pravni odnosi nazivamo zloupotrebom pravnog oblika." (III.42.)

• "Smatramo da je [vrijednosna svijest općenito, a posebno pravna] po izvorištu društveno-povijesna tvorevina, po funkciji sustav ideoloških stavova, po načinu postojanja subjektivno-objektivizirani stavovi u pluralitetu vrijednosnih sistema, te emotivna svijest s elementima spoznajno-relacionog mišljenja koje se može sociološki i lingvistički spoznati." (IV.51)

• "[O]snovu pravnosti ili specifičnosti vrijednosnih stavova za pravno iskustvo valja tražiti u posebnom sadržaju samih vrijednosnih stavova kao ideološke svijesti i nadgradnje prednormativnih pravnih odnosa." (IV.53.)

• "[P]ripadaju isključivo i nužno pravnom iskustvu (pravnom poretku, pravu) oni vrijednosni stavovi koji postavljaju kao "trebanje" da se društveni odnosi discipliniraju pomoću organizirane fizičke prisile i da se društvena moć i druga društvena dobro (sic) prisilno raspodjele na određen način među društvenim grupama i pojedincima." (IV.53.)

• "[Z]a opravdanje integralne teorije prava od najveće važnosti [je] činjenica da su i hipotetičko-disjunktivni oblik i složeni semantički sastav pravne norme uvjetovani odgovarajućim strukturama društvenih odnosa i društvenog vrednovanja koji je pravna norma funkcija." (V.63.)

• "[M]i ćemo odrediti pravno ovlaštenje kao normativnu kvalifikaciju po kojoj subjekt S2 u određenom pravnom odnosu i pod uvjetom nastupa situacije H smije nešto činiti ili ne činiti i ujedno može zahtijevati od obveznog subjekta S1 da nešto čini ili ne čini u njegovom interesu (=potraživanje) i od subjekta S3 da odredi primjenu prisile na S1 ako ovaj ne izvrši obvezu (=tužba)." (V.66.)

• "Pod prekršajem treba podrazumijevati normativnu kvalifikaciju po kojoj ponašanje (činjenje ili nečinjenje) subjekta S1 kojim se u pravnom odnosu ne ostvaruje obveza prema subjektu S2 jest uvjet obveze subjekta sankcije S3 da odredi izvršenje prisile nad S1." (V.67.)

• "[P]ravna norma je društveni zahtjev [...] sankcioniran fizičkom prisilom koji je nastankom, primjenom i prestankom vezan za organizaciju političke vlasti i formalno-sadržajno određen u jednom hijerarhijskom sistemu istovrsnih zahtjeva u kojem se koherentnost, potpunost i određenost postižu posebnim tehnikama i koji ima funkciju ostavrenja specifičnih društvenih interesa i ciljeva." (V.75.)

• "[P]ravna norma važi ako je stvorena od subjekta koji ima moć fizičke prisile i-ili pravno ovlaštenje da stvara pravne norme (=pozitivna norma) i ako je primjenjuju i postoji vjerovatnost da će je ubuduće primjenjivati sudovi zbog toga što norma ima podršku ekonomske i političke moći, zbog toga što je zakonita, te zbog toga što je pozitivno vrednovana i primjenjivana od određenog broja adresata, naročito iz vladajućih društvenih skupina." (V. 78.)

• "Pravo (ili pravni poredak) se definira [...] kao ukupnost prednormativnih pravnih odnosa koji se opravdavaju i proiciraju političko-pravnim ideologijama i prinudno uređuju sistemom pravnih normi na način da se u njima ostvaruju osnovni interesi vladajućih društvenih slojeva." (Zaključak, h))