Otvori glavni meni
Peter Koller
austrijski pravni teoretičar i sociolog
Rođenje 25. januar 1947.
Grac, Austrija
  • "[M]islim da je moguće navesti dva minimalna uslova koje norme moraju zadovoljiti da bi se kvalificirale kao valjane ili postojeće: prvo, one moraju imati minimalnu učinkovitost u smislu da moraju vršiti neki stvarni utjecaj na praktična držanja i djelovanja dovoljnog broja njihovih autora i adresata, radije nego da su puki izražaji pojedinačnih čežnji ili želja; i, drugo, one moraju imati minimalno prihvatanje u smislu da ih dovoljan broj njihovih autora ili adresata razumijeva kao obavezujuće vodilje u njihovom ponašanju, radije nego grube činjenice koje na njih utječu tek uzročno [...] [I]spravna koncepcija društvenih normi treba ponuditi kako (1) uvjerljivo objašnjenje njihovog stvarnog postojanja specificirajući empirijske uslove pod kojima ulaze u postojanje, bivaju na snazi i gube svoju valjanost u društvenoj stvarnosti (zahtjev stvarnosti); i (2) uvjerljivo objašnjenje njihove normativne snage rasvjetljujući izvore, opseg i ograničenja njihove obavezujuće prirode na strani njihovih autora i adresata (zahtjev normativnosti)." (On the Nature of Norms)


  • "[O]graničiti ću se na kratki sažetak glavnih primjedbi koje se iznose [protiv Kelzenovog sankcionog modela pravnih pravila]. Prvobitno, ovaj model nam ne dopušta da razlikujemo prijetnje kaznom koje ciljaju da odvrate pojedince od počinjenja određenih prijestupa, i pripisivanja neželjenih pravnih posljedica, kao što je plaćanje poreza na dohodak, koje ne ciljaju na motiviranje ljudi da izbjegavaju uslovljeno stanje stvari, poput zarađivanja dohotka. Drugo, model se ne uklapa dobro sa nekim važnim vrstama pravnih pravila, naročito pravila koja dodjeljuju ovlaštenja, jer čini njihovu rekonstrukciju [u sankciona pravila] veoma teškim i složenim, možda čak nemogućim. Treće, u potpunosti ne uspjeva da obuhvati ustavna pravila koja obdaruju vrhovni autoritet pravnog poretka sa pravnim ovlaštenjima koja se teško mogu provoditi kroz prinudne načine, kao, na primjer, ovlaštenja parlamenta. I četvrto, sankcioni model ne može objasniti konstitutivna pravna pravila, koja dopuštaju ljudima da održe pravne odnose koji, bez tih pravila, uopće ne bi postojali, kao što su brakovi i korporacije." (Ibid.)


  • "Pravne norme razlikuju se od konvencionalnih društvenih normi ne u odnosu na njihov sadržaj, niti na njihovu logičku strukturu, već zbog činjenice da pripadaju pozitivnom društvenom poretku. Ja namjeravam da definišem taj poredak na sljedeći način [...]: pravni poredak je kolektivna društvena praksa koja cilja na opskrbu općenito obavezujućih društvenih normi koje (1) čine dinamični sistem koji uključuje autoritete, tj. pojedince ili kolektivne činioce, koji su ovlašteni da stvaraju ili primjenjuju njegove norme, (2) koje su podržane organiziranom silom u smislu da njihove mandatorne narode mogu biti provođene od strane autorizovanih agenata na prinudan način, i (3) pretpostavljaju dvostrano isticanje moralne legitimnosti, na strani autoriteta u jednu ruku i na strani adresata u drugu." (Ibid.)


  • "[P]ravni autoriteti moraju isticati moralnu legitimnost za svoje direktive da bi mogli tvrditi da te direktive adresati općenito trebaju prihvatati kao obavezujuće. Ova tvrdnja, ako se uzme za ozbiljno, pretpostavlja vjerovanje autoriteta u moralnu legitimnost njihovih poredaka. U drugu ruku, postoji tvrdnja adresata da pravne direktive, da bi bile prihvatljive kao obavezujuće norme, moraju biti legitimne u smislu da zadovoljavaju određene zahtjeve moralnosti, tvrdnja koja stvara potrebu za moralnim opravdanjem prava. Uzajamno dejstvo između dvije tvrdnje, koje često nisu u skladu, jeste od odlučujuće važnosti za održavanje pravnog poretka, kako u odnosu na njegovu normativnu valjanost , tako i društvenu učinkovitost. Normativna snaga prava čini nužnim ne samo iskrenost i uvjerljivost isticanja legitimnosti na strani njegovih vodećih vlasti, već također, barem u nekom minimalnom opsegu, vjerovanje njegovih adresata u njegovu legitimnost. A društvena učinkovitost prava, odnosno njegova prava funkcionalna i temporalna stabilnost, zahtjeva čak i više." (Ibid.).