Otvori glavni meni
Nezim Halilović muderis
muderis, dobitnik zlatnog ljiljana i Grba sa Zlatnim mačevima
Rođenje 15.marta 1965.
Rogatica, BiH
  • "Srbi su se pokazali kao loš narod koji ima i loše vođe. Ako to nije tako, gdje su onda bile te druge snage, da spriječe zločine? Da li je Miloševića mogao poraziti iko drugi do veći nacionalista od njega?"
  • "Nejedinstvo je kroz historiju mnogo koštalo ummet, a bosanski muslimani nemaju pravo na neslogu, jer su okruženi sa zvijerima koje nikada ne miruju, niti spavaju..."
  • "O Srebrenici se može govoriti danima i da sve opet ne bude rečeno, a koliko god se govorilo ili pisalo o zločinima Srba, oni su daleko veći i opakiji od toga."
  • "Granica BiH na Drini je jedna od najstarijih u Evropi, a određena je Berlinskim kongresom 1878.g., dok je na sjeveru i zapadu granica BiH stara 175 godina. Drinska dolina predstavlja najvažniji prirodni resurs i najbolji energetski potencijal u Evropi, sa plodnim ravnicama i dolinama, šumskim kompleksima i bogatim nalazištima ruda uglja i boksita. Bogata dolina Drine je u toku agresije na BiH, sistematski pretvarana u 'Srpsku reku' i 'kičmu srpstva'"
  • "Bošnjaci u ovom trenutku najbolje što imaju od političkih stranaka, je SDA i dužnost je svakom Bošnjaku da tu političku opciju pomogne, jer ona uz Allahovu pomoć najsnažnije zastupa interese svoga naroda... SDA je najbolja stranka po: po programu, kadrovima, ulozi u odbrani BiH, dosadašnjem radu i velikim rezultatima. Ona je najzaslužnija, nakon Allahove pomoći, što se reafirmirao bošnjački nacionalni i vjerski identitet i što imamo državu, bez obzira na njene manjkavosti…"
  • "Petnaesti april se u BiH, odnosno u dijelu Federacije sa Bošnjačkom većinom, obilježava kao Dan Armije... Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha dž.š. bojati! Armija RBiH je bila vojska koja je nakon Allahove dž.š. pomoći obezbijedila životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju BiH kao svoju zemlju."
  • "Hiljada šehida su pale na putu otpora agresorima. Hiljada neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne pominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima, ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja, su svojim hrabrim podvizima se nebrojeno puta suprostavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga koji sve stvara i rastvara."
  • "Ne znam o čemu bi trebalo prije govoriti i ne znam koja bi rana trebala da bude bolnija i teža, jer plač djeteta otrgnutog iz naručja Srebreničke majke, a potom preklanog na njene oči je ravno klanju Iračke djece, koja danas padaju kao žrtve raketa i avio-bombi, koje se svakodnevno siju po cijelome Iraku. Plač Srebreničke i Iračke djece je isti, kao i plač njihovih majki, jer djeca i majke svugdje isto plaču."
  • "Molim Allaha da se Žepa ummetu nikada ne ponovi, a juce se navršilo sedam godina od pada «zaštićene zone» Žepa, u ruke četnickih hordi iz Jugoslavije i BiH, na oči snaga UN-a. O herojskom otporu Žepljaka i zločinu nad njima, jula 1995. godine, gotovo da se ovih dana nikako nije ni govorilo, jer je važnije reemitovati koncerte srpskih um(j)etnika iz Beograda ili prikazivati razvratne serije, nego nešto kazati o Žepi."
  • "Jedan od načina borbe za očuvanje Bosne i Hercegovine, vjere i Bošnjaka, kao i naroda i pojedinaca koji vole Bosnu i Hercegovinu i uvažavaju drugo i drugačije je i putem kvalitetnog obrazovanja."
  • "Vakat našeg življenja je vakat oholosti u kojem se istina želi prikazati kao laž, a laž predstaviti kao nepobitna istina. Vakat našeg življenja je i vakat poltrona i beskičmenjaka, koji radi niskih interesa izdaju sebe, svoju čast, vjeru i Domovinu. Na pretek je onih koji se hvale sa onim što oni nisu učinili i čak obilježavaju tuđe pobjede kao svoje. Koliko je u našem okruženju samo hvalisavaca koji u vrijeme teške agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu smjeli da izađu iz podruma, a neki od njih danas odlučuju i utiču na donošenje odluka i zakona? Oni se vole slikati i snimati, vole paradirati, vole imati lična obezbjeđenja, vole se voziti službenim vozilima, vole bez ograničenja razgovarati na službene telefone, vole mladu janjetinu, saftali kolače, pa i žešća pića, ali ne na njihov račun, već na račun Države. Oni su naviknuti na klimatizirane prostore i ne odgovara im ni vrućina ni hladnoća! Oni djecu školuju u privatnim školama i univerzitetima, van Domovine ih šalju na stručna usavršavanja i zapošljavaju bez konkursa! A kada se približe izbori uozbilje se i iskreno mole Allaha za još koji mandat, dug život i zdravlje i da njihove funkcije potraju što duže, navodno “za dobrobit naroda i Domovine”. Gdje smo mi i gdje je naša odgovornost i ozbiljnost, kada se na više frontova vodi odsudna borba za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake? "