Neotuđiva prava
Neotuđiva prava: granice pristanka u medicini i pravu | |
---|---|
Autor | Terrance McConnell |
Originalni naziv | Inalienable Rights: The Limits of Consent in Medicine and the Law |
Datum izdanja | 2000. |
- "Recimo da je pravo ostvareno ako je dužnost koja odgovara tom pravu ispunjena. Šta ustavnovljava ispunjavanje dužnosti zavisit će od sadržaja prava. U slučaju pozitivnog prava, ispunjavanje dužnosti će uključivati izvršenje nekog zahtjevanog djelovanja. U slučaju negativnog prava, ispunjavanje zavisi od uzdržavanja drugih od zabranjenog djelovanja u prikladnom kontekstu. / Recimo da je pravo povrijeđeno [infringed] kada dužnost koja odgovara tom pravu nije ispunjena. Ovo znači ili da zahtjevano djelovanje nije izvršeno, ili da je zabranjeno djelovanje izvršeno. Ako Anna nije platila Timothyju iznos nocva određen u ugovoru u prikladno vrijeme, ona je povrijedila njegovo pravo. Ako Hans napadne Mariu, on je povrijedio njeno pravo (da ne bude napadnuta). / Kršenje može biti opravdano ili neopravdano. Ako je kršenje prava moralno neopravdano (i stoga pogrešno, ili nedopušteno) i ako je žrtva zla posjednik prava, onda možemo reći da je pravo prekršeno [violated]. Ako je povreda prava moralno opravdana, onda pravo nije prekršeno. Tako razumljeno, sva kršenja su povrede, ali nisu sve povrede kršenja. I sva kršenja su pogrešna, ali nisu sve povrede pogrešne. Ako ja povrijedim nečije pravo, idem van uobičajenih ograničenja; moje djelovanje je uobičajeno pogrešno jer nije u skladu sa dužnošću koja odgovara pravu. Ali ne mora biti pogrešno. / Kada su, onda, povrede opravdane? Neki mogu reći da u odnosu na određena prava povrede nikada nisu opravdane. Držati tako gledište znaći reći da je pravo u pitanju apsolutno. Apsolutno pravo nema izuzetaka; nema okolnosti u kojima je neko opravdan u povredi tog prava [...] Neki mogu držati da su sva prava, kada se prava prikladno razumiju, apsolutna. Stajalište koje je uobičajeno jeste da je tek uski podskup prava apsolutan. Ako neka (ili mnoga) prava nisu apsolutna, onda možemo pitati kada su te povrede opravdane. / Jedan način na koji drugi mogu biti opravdani u povredi prava pojedinca jeste ako je on to pravo izgubio [forfeited]. Neki kažu da je osoba izgubila pravo zbog nekog zločina ili prijestupa koji joj se može staviti na teret [...] [J]a volim reći da osoba nije izgubila pravo, već da je dužnost koja odgovara pravu suspendovana jer je njen posjednik učestvovao u prijestupu. To znači da je drugima dopušteno da povrijede njegovo pravo zbog njegovog prijestupa. Pravo koje se može izgubiti je, u jednom smislu, uslovno: da bi zadržao normativnu pogodnost koje pravo daje posjedniku on ne smije učestvovati u određenom neprikladnom ponašanju. Kada je osoba izgubila pravo drugima je dopušteno da ga tretiraju na način koji bi im inače bio nedopušten tek njegovim pogrešnim djelovanjem [...] Drugi način na koji povreda prava osobe može biti opravdana jeste ako je dužnost koja odgovara pravu nadjačana ili pobijena suprotstavljenim moralnim obzirima. Možda se to događa samo u rijetkim okolnostima ili vanrednim slučajevima, ali ako je to moguće onda je pravo u pitanju pobojno [defeasible] - ono može biti nadjačano. Ako dužnost koja odgovara određenom pravu ne može biti nadjačana suprotstavljenim moralnim obzirima, onda je pravo nepobojno. Iako je moguće da su neka prava nepobojna, mnogi drže da su barem neka prava pobojna. [...] [T]reća mogućnost za opravdavanje povrijeda prava: jer je dobijen pristanak posjednika [prava]. Možemo se razumno pitati, međutim, da li su sva prava takva da pristanak posjednika ovlašćuje povredu [...] Pristanak u najboljem slučaju ovlašćuje povredu prava tek ponekad."