Nekrolog jednoj čaršiji

"Onda se oglasi mjesec riđ i izgladnio kao Nasrudin-hodžino magare. Pobrstio sve zelene zvijezde i cijele noći kunja povrh bijelih minareta kao iznad ogromnih zašiljenih olovaka kojima su davno pomrli anđeli ispisivali po nebu grijehove trećerazrednih smrtnika." (Juksek-Kaldrma)

"U svakom stotom ćepenku pod uvjerenjima i esnafskim pismima, uz tuce propisno poništenih taksenih maraka, pečalbari po jedan naš Tetovac, Gostivarac ili Bosanac, ubijajući godinama bijele dane za žute pare. Pečalbarski se štedi previše, živi premalo i razmnožava pretjerano." (Kasaba na granici)

"Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red." (Osveta mrtvih sultana)

"Poslije su igrale dvije Arapke, pa šest Njemica, pa tri Grkinje, pa opet Njemica, pa jedna Grkinja, pa jedan Arapin, dvije Njemice, pa tri Njemice i dva Arapina ili obrnuto... Neki Čeh obučen kao Meksikanac gađao je svoju ženu noževima i uvijek je promašio. Na kraju je uzeo baklju i zapalio ženu. Uzalud! Žena nije uspjela da izgori. Aplauz. (Galija pod ćeramidom)

"Granice između civilizacije i varvarstva leže duboko zakopane u pijesku pustinje..." (Putovanje po besmislu)

"Italijani bi na ovom svetom brijegu podigli crkvu, Amerikanci bazu, Francuzi hotel, a Libanci kockarnicu. Bugari bi ovdje sagradili veliki naučni institut za borbu protiv zagraničnog sujevjerja. Turci bi po običaju podigli karaulu, a Beograđani bi otvorili kafanu "Kod prvog greha". Arabljani nisu podigli ništa." (Putovanje po besmislu)

"Stare turske hanove po drumovima zamijenile su automobilske stanice na autostradama. Romantičnih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali usamljene putnike i karavane, više nema. Zamijenile su ih velike međunarodne kompanije koje napadaju čitave narode. Hajdučija se polako sa carskih džada preselila u međunarodnu politiku." (Putovanje po besmislu)

"Čovjek nigdje tako intenzivno ne misli na neodjevenu ženu kao u pustinji." (Putovanje po besmislu)

"Hotel je pun američkih nevjesta i đuvegija. Nedjelju provedu u maženju ili čitanju besmislenih romana. Njihove nevjeste su lijepe na neki naročiti način. U ljepoti američkih žena ima nečeg konfekcijskog. Svi ovi bogataši svijeta sve više liče jedni na druge. Svi oni pate od obilja istih poroka i od nedostatka istih vrlina. Izgleda da se među sirotinjom mnogo više održalo šarenilo svijeta." (Zapisi pod gorom)

"Arapska pjesma rodila se u pustinji. Francuz je propjevao zbog žene, Italijan radi publike. Grk pjeva za bakšiš. Nijemac pjeva na komandu, a Srbin propjeva uz piće. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja uplaši i junake i divove. Pustinje se jedino ne boje pjesnici (...) U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi. Možda se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama." (Trube u Jerohinu)

Drugi o knjizi

"...sva je ova knjiga u službi čovjeka, bilo da ga prikazuje u složenim prilikama sadašnjice, bilo u prošlosti, i zato - bliska ljudima. Ona razvija pred našim pogledom brz ali širok film utisaka i zapažanja o ljudima, ljudskim odnosima i naravima (...) Čitajući je, putovaćete po ćudljivom redu vožnje, ali zanimljivim putevima, a za vođu i nenametljivog tumača imaćete jednog umjetnika živa duha i bogata srca." (Ivo Andrić, Beograd 1958. godine, u predgovoru knjige)

"Poslije pojave Nekrologa jednoj čaršiji bošnjački i bosanski putopis nije mogao više biti deskripcija znatiželjnog putnika." (Fahrudin Rizvanbegović, Antologija bošnjačkog putopisa)