Neil S. Siegel

Neil S. Siegel
američki ustavni teoretičar
Rođenje	Sjedinjene Američke Države

• "[U]zajamna legitimacija [različiti sudovi se pozivaju jedni na druge na iterativan način] najvjerovatnije će nastati kada je kultura duboko podijeljena po pitanju kolektivnog ustavnog identiteta; Sud se svrstava na jednu stranu u sukobu, te tako riskira dio svoje javne legitimnosti. U takvoj situaciji Sud može odrediti da se njegovim institucionalnim interesima najbolje služi krečući se sporo, te tako neprinuđavajući druge federalne sudove. Namjeravana uzajamna legitimacija je tehnika koju će sud najvjerovatnije koristiti kada, suočavajući se sa takvom situacijom, on očekuje da će vjerovatno biti uspješan ako prvo pokuša da uvjeri druge federalne sudove da odluče pitanje na način koji preferira Vrhovni sud. Za razliku od cijeđenja [percolation], međutim, uzajamna legitimacija je proces u kojem je Vrhovni sud inicijalni pokretač i ohrabrivač, da li namjerno ili ne. Vrhovni sud govori na načine koji potencijalno mogu dati legitimitet kontroverznim odlukama drugih federalnih sudova koji proširuju opseg odluka Vrhovnog suda, i onda ti drugi sudovi govore na načine koji potencijalno daju legitimnost odluci Vrhovnog suda koja validira proširivanje [...] [U]zajamna legitimacija razvija se na iterativni, dijalektički način. Radije nego odražvajem odnosa odozgo-prema-dolje koji je karakterističan za hijerarhiju ili odnosa dolje-prema-gore koji je indikativan za sukob ili cijeđenje, Vrhovni sud i drugi federalni sudovi kreću se naprijed-nazad. Krečući se na taj način, štaviše, oni ne djeluju u različitim poduhvatima; suprotno tome, sam poduhvat sastoji se u njihovom odnosu i nuđenu međusobne podrške - njihovog nuženja uzajamne legitimacije." (Reciprocal Legitimation in the Federal Courts System: Racial Segregation, Reapportionment, and Obergefell Appendix)

• "[S]ud općenito ima dužnost da bude iskren po pitanju razloga za svoje intervencije i odluke, ali ova obaveza je pobojna kada je suočena sa prikladnim opravdanjem. Na jednom kraju spektra opravdanja, razlozi tipa Brown-a, to jeste činiti pravo stvarnim za ljude na terenu, i održavanje javne legitimnosti Suda suočenog sa stvarnim otporima ili rekriminacijama - čini se prikladnim opravdanjima za sudske odluke koje nisu sasvim iskrene. Na drugom kraju spektra, pokušaji Suda da izoluje sebe od odgovornosti za svoje odluke - od profesionalne i javne kritike - nisu prikladna opravdanja za napuštanje sudske iskrenosti. Između tih ekstrema, obziri koji se tiču kolegijalnosti, solidarnosti, ili oslanjanja potencijano opravdavaju odluke kojima manjka puna iskrenost, ali da li će ti obziri biti presudni zavisi o okolnostima - o opsegu u kojem su takvi obziri bitni i opsegu žrtvovanja iskrenosti." (Ibid.)