Otvori glavni meni
Nancy Fraser
američka feministica i teoretičarka
Rođenje 20. maj 1947.
Baltimore, SAD
  • "[P]ostoje dva široko shvaćena, analitički različita shvatanja nepravde. Prvo je socioekonomska nepravda, koja je ukorijenjena u političko-ekonomskoj strukturi društva. Primjeri uključuju eksploataciju (tako što su plodovi nečijeg rada prisvojeni za korist drugih); ekonomsku marginalizaciju (biti ograničen na nepoželjni ili loše plaćen posao ili uopće biti onemogućen u pristupu radu koji donosi dobit), i siromaštvo (biti onemogućen u uživanju adekvatnih materijalnih uslova života). Drugo razumijevanje nepravde je kulturalno ili simboličko. Ovdje je nepravda ukorijenjena u društvenim obrascima predstavljanja, tumačenja i komunikacije. Primjeri uključuju kulturalnu dominaciju (biti subjekt obrazaca tumačenja i komunikacije koji su povezani sa drugom kulturom i strani su i/ili nasilni prema sopstvenoj); nepriznavanje (biti učinjen nevidljivim sredstvima autoritativne reprezentacijske, komunikacijske, i interpretativne prakse nečije kulture); i nepoštovanje (biti redovno ponižavan i obezvrijeđen u stereotipnim javno-kulturalnim predstavljanjima i/ili u svakodnevnim životnim interakcijama) [...] Naravno, razlikovanje između ekonomske nepravde i kulturalne nepravde je analitičko. U praksi, one su isprepletene [...] Mjere za ekonomsku nepravdu je političko-ekonomsko restruktuiranje neke vrste. To može uključivati preraspodjelu dobiti, reorganizaciju podjele rada, podvrgavanje investicija demokratskom odlučivanju, ili transformacija drugih temeljnih ekonomskih struktura. Iako se ove različite mjere međusobno značajno razlikuju, ja ću u nastavku upućivati na njihovu čitavu grupu generičkim pojmom "preraspodjele". Mjere za kulturalnu nepravdu, nasuprot tome, jeste neka vrsta kulturalne ili simboličke promjene. To može uključivati poboljšano vrednovanje omalovažavanih identiteta i kulturalnih produkata ponižavanih grupa. To može također uključivati priznavanje i pozitivno valoriziranje kulturalne različitosti. Još radikalnije, to može uključivati sveobuhvatnu transformaciju društvenih obrazaca predstavljanja, tumačenja i komunikacije na način koji će promijeniti svačiji smisao o sebi. Iako se ove mjere značajno razlikuju međusobno, ja ću u nastavku upućivati na čitavu grupu generičkim pojmom "priznanja"." (Justice Interruptus: Critical Reflections on the "Postsocialist" Condition)


  • "Tvrdnje priznanja često imaju formu prizivanja pažnje na, ili čak performativno stvarajući, navodnu specifičnost neke grupe, te potom potvrđujući njenu vrijednost. Stoga, one imaju tendenciju promoviranja grupne diferencijacije. Tvrdnje preraspodjele, suprotno, često pozivaju na ukidanje ekonomskih aranžmana koji podupiru grupnu specifičnost. (Primer bi bili feministički zahtjevi za ukidanjem gender podjele rada). Stoga, one imaju tendenciju promoviranja grupne dediferencijacije. Ishod ovoga jeste da se čini da politike priznanja i politike preraspodjele često imaju međusobno suprotstavljene ciljeve. Dok prva ima tendenciju promoviranja grupne diferencijacije, druga je sklona njenom potkopavanju. Stoga, dvije vrste tvrdnji stoje u međusobnoj nategnutosti; mogu ometati jedna drugu, ili čak raditi protiv jedna druge. / Tu je, onda, teška dilema. U nastavku ću je zvati preraspodjeljavajuće-priznavajuća dilema. Ljudi koji su predmet i kulturalne nepravde i ekonomske nepravde trebaju i priznanje i preraspodjelu. Oni moraju i potvrđivati i poricati svoju specifičnost. Kako, ako je ikako, ovo moguće?" (Ibid.)


  • "Pod afirmativnim mjerama za nepravdu ja razumijevam mjere koje ciljaju na ispravljanje nepravičnih ishoda društvenih aranžmana bez remečenja ishodišnog okvira koji ih generira. Pod transformativnim mjerama, suprotno, razumijevam mjere koje ciljaju na ispravljanje nepravičnih ishoda upravo kroz restruktuiranje ishodišnog generirajućeg okvira." (Ibid.)


  • "Mjere afirmativnog priznavanja imaju tendenciju da promoviraju grupne diferencijacije, mjere transformativnog priznavanja imaju tendenciju, u dugom luku, da ih destabiliziraju tako da naprave prostora za buduće regrupacije [...] [A]firmativna preraspodjela cilja da popravi ekonomsku nepravdu [ali] ostavlja nedirnutim duboke strukture koje generiraju klaske hendikepe. Stoga, ona mora stalno praviti površinske preraspodjele. Rezultat toga jeste da se označe neprivilegovane klase kao imanentno manjkave i nestabilne, kao da uvijek trebaju više i više. Vremenom takva klasa se čak može prikazati i privilegovanom, primaocem posebnog tretmana i nezaslužene darežljvisoti. Zbog toga, pristup koji cilja da popravi nepravde preraspodjele može završiti sa nepravdama priznavanja [...] Kao afirmativna preraspodjela, transformativna preraspodjela općenito pretpostavlja univerzalističku koncepciju priznanja, jednaku moralnu vrijednost osoba. Za razliku od afirmativne redistribucije, međutim, njena praksa nema tendenciju da potkopava tu koncepciju. Stoga, dva pristupa generiraju različite logije diferencijacije. Dok afirmativne mjere mogu imati perverzan efekat u promoviranju klasne diferencijacije, transformativne mjere imaju tendenciju da je zamagle [...] Afirmativna preraspodjela može stigmatizirati neprivilegovane, dodajući zlo nepriznavanja povredi siromaštva. Transformativne preraspodjele, suprotno tome, mogu promovirati solidarnost, pomažući da se poprave neke forme nepriznavanja."
Wikipedia