Mustafa Madžar

Mustafa Madžar
Autor	Ivo Andrić
Originalni naziv	Mustafa Madžar

• "Prisloni se uz prozor. Vrelina od besanice i puta i jednomjerno kucanje srca hoće da ga uspavaju. Ali sad već snovi dolaze prije nego što i zaspi. Da li je i sklopio oči? Pred njim se ukaza pokrajnja soba, puna neke krteži i paučine, a u kutu na sanduku sjedi djed mu, Avdaga Madžar. Crven u licu, s kratkom bradom i oštrim brcima. Sjedi tako nijem i nepomičan, ali u samoj njegovoj prisutnosti ima naročito značenje i nepodnošljiva tegoba i užas koji ga guše. Trza se. Premire od mraka u sobi, ali ne pali svjetla, nego nastavlja da hoda iako je vas u jezi kao u oklopu i ne osjeća nogu pod sobom."

• "Te noći putovaše bez prestanka kroz šumu. Konj mu je zastajkivao od umora i zazirao od sjenki. Tada i on sam poče da posmatra čudne oblike osamljenih panjeva i njihovih sjenki u svijetloj noći bez vidljiva mjeseca. Prezaše i zaobilažaše one koji su imali opasan i čudan stav. Najednom mu se učini kao da uz svaki oblik ide i naročit glas, šapat, doziv ili pjevanje; tihi, jedva čujni glasovi koji se izmjenjuju i prepliću s oblicima. Svi utonuše u pucanju kandžije kojom je šibao konja. Ali čim bi prestao da šiba, stadoše glasovi da se roje i navaljuju. Da bi ih opet ušutkao, on viknu i sam:

- Aaaa!

Ali tad mu šuma sa svih strana, iz svih šupljina i sa svakog stabla i lista, odgovori još jače i nadvika ga i zasu glasovima.

- Aooo!

Naprezao se i vikao svom snagom, iako mu se grlo stezalo i dah ga izdavao, ali su ga nadvikivali bezbrojni i neodoljivi glasovi i prijetila stabla i grmovi. Jurio je ne osjećajući konja pod sobom, vas u trncima. Grcao je, ali je vikao bez prestanka dok god ne iziđe na čistinu, gdje se i glasovi stišaše i razbiše."